Uz prvu godišnjicu smrti Matije Dedića, Dvorana Lisinski 7. lipnja organizira cjelovečernji program 'Matija Dedić – jazz portret', posvećen jednom od najvažnijih hrvatskih jazz-glazbenika, koji nas je iznenada napustio prošle godine.
Program u čast neprežaljenom pijanistu i skladatelju održavat će se svake godine u Maloj dvorani, uz sudjelovanje njegovih bliskih kolega, suradnika, prijatelja i poštovatelja koji će Matiji i njegovu nasljeđu iskazivati posebnu počast.
Matijine najdraže skladbe
U svojem prvom izdanju, koje se održava u nedjelju, 7. lipnja, program portretira Matiju Dedića ponajprije kao jazz-skladatelja i predstavlja dio njegova autorskog jazz-opusa u solo i trio izvedbama – njegovim najdražim glazbenim formacijama.
Za to posebno glazbeno sjećanje odabrane su skladbe koje je on sâm najradije izvodio – odrazi njegove umjetničke vizije, emocija i virtuoznosti. Među njima su djela u rasponu od ranih autorskih radova do najnovijih skladbi, u kojima se isprepliću suvremeni jazz, klasika i Matijin autentični rukopis.
Prijatelji, suradnici, kolege, poštovatelji
Skladbe izvode njegovi dugogodišnji suradnici i članovi njegova trija: bubnjar Krunoslav Levačić i kontrabasist Žiga Golob, uz Vasila Hadžimanova, Matijinog kolegu i bliskog prijatelja.
„Upravo smo kroz prizmu bliskosti i ljubavi prema Matiji i njegovoj glazbi publici nastojali približiti njegov jazz opus i izričaj koji je bio njegov osnovni habitus, kao skladatelja i izvođača“, kaže umjetnička voditeljica programa Tamara Obrovac.
Prije
koncerta, koji počinje u 20 sati, u predvorju Male dvorane u 18 sati bit će otvorena prigodna
izložba fotografija Matije autora
Ive Dunata i
Vedrana Metelka.
U isto vrijeme održat će se i slušaonica koju će voditi Davor Hrvoj. Odabrane Matijine skladbe u raznim izvedbama pokazat će njegovu autorsku svestranost i predstaviti ga kao iznimnog pijanista originalne glazbene estetike i raznolikih izvora nadahnuća. U sklopu slušaonice govorit će poznavatelji Matijina autorskog i instrumentalnog rada: Silvije Glojnarić, Hrvoje Galler, Davor Križić, Šimun Matišić i Darko Jurković.
Originalni rukopis hrvatskog jazza
Matija Dedić je bio jedinstveni glazbeni umjetnik koji je gradio mostove između različitih glazbenih svjetova, uvijek ostajući vjeran vlastitom izrazu.
Kao sin istaknutih glazbenika, Arsena i Gabi, od malena se bavio glazbom: u dobi od pet godina počeo je svirati glasovir, a nakon završene srednje glazbene škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu, diplomirao je jazz na prestižnoj Umjetničkoj akademiji u Grazu, kod prof. Haralda Neuwirtha. Usavršavao se kod uglednih glazbenika i pedagoga, poput Johna Taylora, Hala Galpera, Billa Dobbinsa i Barryja Harrisa.
Po povratku u Zagreb, vrlo se brzo afirmirao i stekao veliki ugled nastupajući u ansamblima Tamare Obrovac i Ladislava Fidrija te kao gost uz Zagreb Jazz Portrait. Od samog osnutka bio je član Boilers Quarteta koji je imao brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu uz velikane jazza, poput Bennyja Golsona, Kennyja Burrella, Roya Haynesa, Joséa Feliciana i dr. Godine 1998. osnovao je svoj prvi trio s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem, a tijekom godina u triju su svirali i drugi poznati domaći jazz-glazbenici.
Spajao glazbene svjetove stvarajući nove
Surađivao je s vodećim domaćim i stranim džezistima te povremeno i s domaćim pop i rock-glazbenicima. Nastupao je u mnogim europskim zemljama, SAD-u i Brazilu. Osim za vlastite ansamble, skladao je za televiziju i kazalište te je objavio brojne nosače zvuka. Godine 2015. objavio je jedan od zapaženijih albuma – Matija svira Arsena, projekt kojim je odao počast i iskazao zahvalnost svojemu ocu Arsenu solo izvedbama Arsenovih reprezentativnih skladbi.
Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva skladatelja za najboljeg jazz-skladatelja, višestruki dobitnik nagrade Status za najboljeg jazz-pijanista te dobitnik čak 38 nagrada Porin. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz-pijanista na glasovitom Montreux Jazz Festivalu.
Matija je bio vrhunski glazbenik neizmjerne umjetničke znatiželje i kreativnosti. Volio je i klasičnu glazbu, osobito djela Frédérica Chopina, Béle Bartóka, Antonija Vivaldija, Johanna Sebastiana Bacha, Dubravka Detonija… Sa svojim trijem i gošćama 2010. godine snimio je album Kontesa s vlastitim obradama skladbi Dore Pejačević.
Kao majstor jazza i improvizacije s dubokim razumijevanjem klasične glazbe i popularnih žanrova, stvorio je neponovljiv autorski izraz i pijanističku prepoznatljivost.