Duhovito, s bezbroj anegdota i pikantnih detalja, veliki skladatelj i učenik Stjepana Šuleka oduševio je prisutne i izazvao puno smijeha. Odličan kontrapunkt u razgovoru bio je drugi maestrov student, akademik Zoran Juranić, smirenim, ali ne manje zanimljivim uspomenama.
Zadnji dan Zagrebačkog glazbenog proljeća bio je najopušteniji, a donekle i najsvečaniji. U 10 sati muzikologinja Nada Bezić povela je Glazbenu šetnju tragom Šuleka (odgođenu u četvrtak zbog kiše) od Muzičke akademije do njegove rodne kuće na Strossmayerovu trgu.
U isto vrijeme prof. Tihomir Petrović održao je svoje drugo predavanje, opet pred punim predvorjem Male dvorane u kojem su neki, dapače, stajali.
Zatim je predstavljen Fond i Nagrada Stjepan Šulek, a nakon već spomenutih uspomena dvojice maestra duhovito nazvanih Alte Schule(k) – sjećanje na Učitelja, navečer je u Velikoj dvorani uslijedio koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra uz njegovu 100. obljetnicu.
Na njemu je solistica u teškom Koncertu za violinu i orkestar u D-duru Petra Iljiča Čajkovskog (za kojeg su suvremenici isprva mislili da je neodsvirljiv!) bila njihova nova „koncertna meštra“, kako Dubrovčani kažu, mlada Eva Šulić Brajčić.
Uz mnoge Zagrepčane, Dubrovčane i druge prijatelje glazbe, u publici je bila i ministrica kulture i medija Nina Obiljen Koržinek kao izaslanica premijera Andreja Plenkovića. Tu je bila i dogradonačelnica Dubrovnika Jelka Tepšić sa suradnicima, članovi diplomatskog zbora, Upravnog vijeća Lisinskog, Grada Zagreba i drugi uglednici, koje je srdačno pozdravila ravnateljica Dvorane Nina Čalopek.
– Festival smo pokrenuli radi veće vidljivosti i suvremene reinterpretacije hrvatske gazbene baštine – istaknula je prije početka koncerta i dodala da bez rada nema rasta ni vrijednosti, a da je za to izvrstan primjer Dubrovački simfonijski orkestar te mu je čestitala stogodišnjicu.
Ravnatelj Orkestra Slobodan Begić zahvalio je i potresno se prisjetio jednog detalja:
– Čitav svijet je 5. prosinca 1991. obilježavao 200. godišnjicu Mozartove smrti, pa smo i mi održali koncert u opkoljenom Dubrovniku. Dan poslije, na dan najgoreg napada na Grad, htjeli su granatirati dvoranu u kojoj smo svirali, ali su pogodili krivi cilj ne znajući da je koncert bio drugdje... Ali sve smo izdržali i 13. travnja ove godine koncertom proslavili stotinu godina, a ovo nam je drugi nastup tim povodom. Velika nam je čast svirati u Lisinskom i to na ovom festivalu – kazao je naglasivši da su rijetki tako mali gradovi sa simfonijskim orkestrom.
Osim koncerta Čajkovskog, pod ravnanjem Valentina Egela orkestar je izveo Beethovenu uvertiru Koriolan, Četvrtu simfoniju Luke Sorkočevića, Hommage à Sorkočević za simfonijski orkestar Borisa Papandopula i Šulekov Drugi klasični koncert za gudače.
Ujutro, na predavanju profesora Petrovića pomalo zagonetno naslovljenom Ulijevo, poput Franza Liszta, ili udesno, poput Jimija Hendrixa?, opet smo čuli primjere od Bacha i Liszta do Freddieja Mercuryja, Beatlesa, Jimija Hendrixa i Elvisa Presleyja. Svaki od njih profesor je pratio pokazujući akorde prstom po kružnoj shemi na panou.
Ukratko: objasnio je da glazba najskladnije zvuči kad se akordi nižu ulijevo po tzv. silaznom kvintnom krugu, kao kod Liszta i većine skladatelja od ozbiljne glazbe do rocka, ali vrlo zanimljivo zvuče i udesno, po uzlaznom kvintnom krugu, kao kod Hendrixa.
– Zapravo je oboje isto jer je nauk o harmoniji samo jedan – poentirao je.
A poveznica s Dubrovnikom je i skladatelj i pisac Dubravko Detoni, rođeni Križevčanin koji već godinama živi u Dubrovniku. Iako ima 88 godina, maestro je živo i lucidno nizao lijepe uspomene na svojeg profesora kompozicije Šuleka, dok je neke druge poznate profesore, skladatelje i dirigente ocrtao vrlo kritički, kao umjetnike i kao nastavnike.
Kao i maestro Zoran Juranić, Detoni je kroz niz anegdota pokazao da je Šulek bio strog i zahtjevan, ali vrhunski profesor, u čiju je klasu bio velik prestiž doći.
– Odmah je, pa i oštro rekao što ne valja, ali je uvijek tu bila pružena ruka i objašnjenje, jer je istinski volio svoje studente – posvjedočio je i Juranić.
Također smo doznali da je jako volio i svoje sestre, kao i one njega. Bio je galantan i volio je bogata druženja za stolom, koja je uvijek sam plaćao.
– Čuveni su bili odlasci u Dvorac Brezovicu na rubu Zagreba. Uz obilan stol, za kojim su znali sjediti i velikani poput pijanista Alda Ciccolinija, obično nas je do suza nasmijavao i zabavljao Mladen Raukar. Sjajno je imitirao mnoge muzičare i pričao viceve – nizao je sjećanja maestro Detoni.
Rekao je da su mu na Šulekovu veličinu još davno ukazivali veliki autoriteti u svijetu, i sami žaleći što nije dovoljno poznat – što zbog male zemlje iz koje dolazi, što zbog odbijanja da se priključi avangardnim pravcima.
– Kao ni njegovu đaku Milku Kelemenu, nije mu bilo stalo do novca, a ipak se novac lijepio za obojicu – nastavio je Detoni. - Eto, onakav auto koji je izložen u Dvorani, kakav je vozio Šulek (lukzusni Opel Admiral iz 1970.), bio je uz auto Koste Spaića tada najbolji u Zagrebu! – uskliknuo je maestro.
Zoran Juranić prisjetio se da je za smrt svojeg velikog učitelja, 16. siječnja 1986., (sa samo 72 godine, od srca, od čega su mu umrli i roditelji), doznao u stanci dirigiranja Wagnerova Ukletog Holandeza u HNK-u u Zagrebu:
– Bilo mi je strašno teško dovršiti predstavu. Napustio nas je dragi profesor, velik glazbenik i velik čovjek – tronuto je zaključio.
Izložbu o Stjepanu Šuleku razgledajte u Lisinskom do 21. lipnja, a radnim danom od 10 do 12 i u stručno vodstvo!
foto: Tomislav Jagar