Četvrtu godinu zaredom u studenom u Veliku dvoranu Lisinski dolazi sastav koji je u više od 35 godina ostavio neizbrisiv trag u popularnoj kulturi i bio uzor nebrojenim mladim tamburaškim bendovima.

 

Dosad su objavili više do 30 albuma s više od 300 skladbi i dali izniman doprinos promidžbi novoskladane hrvatske narodne glazbe. To potvrđuje i glazbena nagrada Cesarica za najbolju tamburašku pjesmu 2018. godine, kao i osam diskografskih nagrada Porin.

 

Posljednji Porin osvojili su lani za najbolji album tamburaške glazbe, 35 godina (Live), s koncerta upravo u Lisinskom. Njime su prije tri godine proslavili 35 godina blistave karijere. O tome, ali i predstojećem druženju s publikom nazvanom po njihovu hitu Dnevnik mog djetinjstva, razgovaramo sa Stankom Šarićem. 

 

Lisinski zovemo hramom glazbe zbog njegovih akustičkih performansi i vjerujem kako je svakom glazbeniku zadovoljstvo i čast nastupiti u ovoj sjajnoj dvorani, pa tako i mojim kolegama i meni. Imamo u Zagrebu i drugih koncertnih prostora, no Lisinski je, prema našem iskustvu, najbolji izbor za naš glazbeni žanr; pruža slušatelju najtopliji ugođaj i doživljaj glazbe koju izvodimo.

 

U vrijeme naših početaka, još tamo u 80-im godinama prošlog stoljeća, pjesme koje smo snimali i izvodili autorski su i aranžerski kreirane na tadašnjim dometima i iskustvima instrumentalista koji su svirali tambure, kao i na tekstualnim temama autora onog vremena. No kako su se društvene i političke okolnosti mijenjale, tako se mijenjao i autorski izričaj, stasali su novi autori, a dogodili su se i tehnološki pomaci u području studijskog snimanja i produkcijskih mogućnosti. Tako smo dobili i neke nove glazbene forme na tamburama, primjerenije aktualnom vremenu.

 

Više toga je utjecalo na naš glazbeni put, a uspjeh je posljedica ustrajnog i predanog rada, unatoč tome što u to vrijeme ta vrsta glazbe nije bila popularna u širem smislu i nije bila dovoljno zastupljena u glavnim medijima. Može se reći kako je naše glazbeno angažiranje s ciljem buđenja nacionalne svijesti početkom 90-ih godina i izvođenje domoljubnih budnica pojačalo interes široke publike za tom vrstom glazbe.

„Hrvatska pjesmarica” naš je najprodavaniji album i slušala se u svim krajevima Lijepe naše, a tako i diljem svijeta, gdje su živjeli hrvatski iseljenici. Album je postigao ondašnju platinastu nakladu!

 

Pojačan interes za zvukom tambure bio je i posljedica snimanja novih autorskih skladbi. Publika želi čuti nove pjesme, aktualne društvene teme ogrnute zvukom tambure i novim melodijama, što je bila jedna od ključnih karika za uspjeh glazbe tamburaša.

Ali ipak stječem dojam kako ta vrsta glazbe polako gubi utrku sa zvukom u kojem ima više ritma, udaraljki, bubnjeva, što je odlika vremena u kojem živimo. Neki mlađi kolege kombiniraju zvuk tambure s ritmičkim instrumentima, no vrlo često ne pronalaze pravu mjeru u tome, posebno na živim svirkama. Mi smo ostali vjerni klasičnom zvuku tambure i naša publika nas prati na koncertima, pjeva s nama i to nas zaista raduje!

 

Kako smo već gotovo 40 godina na hrvatskoj glazbenoj sceni, naša publika je širokopojasna, ako se mogu tako našaliti:)! Na koncertima susrećemo mlade i stare ljude, rekao bih svih generacija, a oni poznaju pjesme koje izvodimo i pjevaju ih. Javljaju nam se i govore: „Bio sam mali kad me djed doveo na vaš koncert, a ja sam sada poveo djeda, svog sina i svoju kćer”. To je jako emotivno doživjeti, tada obično zasja suza u krajičku oka...

 

U ovom trenutku ne planiramo novi album, mislimo kako naš zadnje objavljeni album 21 lice ljubavi, na kojemu je autor skladbi naš najmlađi kolega, primaš Denis Špegelj, još nije dovoljno prokrčio put do publike, djelomice zbog toga što je objavljen u vrijeme 'lockdowna', a djelomice zbog novog zvuka. Naime, u studiju smo kombinirali zvuk tambura sa zvukom filharmonije i potrebno je više vremena da se publika privikne na to.

 

Što ćemo sve čuti 9. studenoga u Lisinskom? 

Bit će to svojevrstan presjek, kod publike najomiljenijih, pjesama odabranih između više od 300 snimljenih skladbi na naših 30-ak snimljenih audio albuma.

 

Gostiju će biti, ali neko naše nepisano pravilo je da ih ne najavljujemo i da to ostavimo kao malo iznenađenje za publiku. Ona s velikim zanimanjem i nestrpljenjem iščekuje vidjeti o kome se zapravo radi. Zato to redovito bivaju jako zanimljive točke!