Tri mjeseca uoči koncerta u Lisinskom, legendarna američka kantautorica Suzanne Vega razgovarala je s novinarom Večernjeg lista. 

Sasvim sigurno su Luka i Tom’s Diner među najizvođenijim pjesmama u povijesti. I u svijetu i u nas. Doista, kratko vrijeme prođe, a da se s radija ne začuje – “My name is Luka, I live on the second floor” ili prepoznatljiv početak pjesme Tom’s Diner, pjesme koja je među najremiksiranijim pjesmama dosad.

Autorica ova dva vječna hita je Suzanne Vega (63), američka kantautorica koja će 10. srpnja nastupiti u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, gdje će izvesti svoje najljepše pjesme, među kojima dakako i svoja dva najveća hita. Bilo je sjajno porazgovarati s njom dok se priprema za svoje europske nastupe.

 

 Neobičan životni put 

 

Govorimo o autorici doista velike, ali i neuobičajene karijere. Također, ako ste ikada pomislili da je njezino prezime Vega možda španjolskog ili latinoameričkog porijekla, to nije točno. Naime, to je prezime njezina poočima, jer za pravog oca nije znala sve do svoje devete godine, da bi ga upoznala tek u svojim kasnim dvadesetima. 

 

Suzanne Vega u Zagrebu ne nastupa prvi put.

"Nastupila sam već dva puta, jednom 1990. i drugi put 2011. godine. Očito je 1990. godine prevladavao osjećaj velike napetosti, no 2011. bilo je doista prekrasno, takav je moj osjećaj. Ako se dobro sjećam, nastupila sam u starom dijelu grada, a Zagreb je grad s mnogo raspoloženja. Voljela bih se opet prošetati starim dijelom grada i popiti kavu, kao što to i inače radimo, jer volimo probati kavu svugdje gdje nastupamo, pa bismo željeli i u Zagrebu", kazala je Vega prisjećajući se nastupa u Domu sportova 1990., kada je bila jedna od velikih svjetskih zvijezda te koncerta za 600-tinjak sretnika koji su je slušali na Sceni Gradec, odakle su redom slali emotivne dojmove nakon koncerta.

I sada je u Lisinskom 10. srpnja čekamo sa sigurnošću da će to biti još jedan emotivan nastup na kojem se Suzanne nada ponoviti atmosferu koja ju je dočekala na ta dva nastupa. Mi smo dometnuli da će se sada vjerojatno raditi o višegeneracijskoj publici s obzirom na to da su njezine pjesme i dalje popularne. 

 

"Naravno, 1990. godine imala sam emotivnu reakciju publike, 2011. bilo je to više u festivalskom duhu pa je takva bila i publika. U posljednje vrijeme na svojim koncertima vidim doista različitu publiku, neki su mojih godina, ali povedu i djecu jer svi znaju barem neke remiksirane verzije Tom’s Dinera. A one se samo množe, svaki mjesec pojave se dvije ili tri. Neki su od tih remikseva jako popularni i poznati pa na moje koncerte dolaze i mladi, tinejdžeri, sve dobne skupine. Baš mi je to kul, a uživam nastupati pred bilo kime tko se pojavi", rekla nam je Suzanne. Svi znaju da su Luka i Tom’s Diner među najizvođenijima. Ali vremena u kojima je nastala pjesma Luka bila su po mnogočemu drukčija od današnjih, ali na neki način i slična. 

 

"Kada sam napisala Luku, nisam mislila da će biti tako popularna, zapravo mislila sam sasvim suprotno. Mislila sam da je to tiha pjesma koju nitko neće razumjeti, a ako je i razumiju, sasvim sigurno im se neće svidjeti zbog teme. A i izvodila sam je samo na gitari pa je i u realnosti to bila tiha pjesma. No kada je izašla iz produkcije, zvučala je kao neki veliki radijski hit pa kada su je počeli puštati, odjednom je postala svjetski hit. I to odmah. Potencijal te pjesme prepoznao je moj menadžer Ron Fierstein. Rekao mi je da će biti hit, odgovorila sam mu da nije normalan, a bio je u pravu", kazala nam je Vega. Za one koji možda ne znaju, Luka je za vrijeme kada je nastala, 1987. godine, bila vrlo hrabra pjesma jer je govorila o zlostavljanju djece, a to tada nije bila uobičajena tema kao što je to danas. Zato Suzanne Vega misli da bi i danas njezina pjesma bila podjednako velik hit. 

 

"Zapravo, i danas mi se javljaju mladi koji prvi put čuju pjesmu i kažu da nisu znali da postoji pjesma koja govori o njihovoj situaciji. Dobivam i danas puno poruka, pogotovo na društvenim mrežama, privatno, iz cijelog svijeta. I opisuju mi svoje priče, koje proživljavaju danas ili su ih nekada prije prošli. Luka i dalje snažno odzvanja.". 

 

Tom’s Diner ipak je nešto drugo, a Suzanne kaže da je ta njezina pjesma i dalje živa zbog remikseva. A to joj se sviđa.

"Zainteresirani me najprije pitaju za prava da obrade Tom’s Diner. I to uglavnom odobravam, u omjeru od 98 posto. Nekada to skupo plaćaju, nekada nešto manje, nekada dopustim i besplatno, sve ovisno o kome se radi, a bude tu i mladih, studenata. Bilo je i ponuda s neugodnim prijedlozima, čak i vezanih za pornografiju, no te, naravno, odbijem. Nema nikakvog razloga da se Tom’s Diner nađe na nečemu takvome. Sve ostalo je u dijalogu, većinu remikseva zaista volim, vrlo su zanimljivi, duhoviti i originalni, a vrlo često ih napravi netko jako mlad, čiji to bude i prvi remiks, pomogne im da se probiju, zaista uživam u tim obradama."

 

 

Spomenimo da je zbog pjesme Tom’s Diner Suzanne Vega proglašena i majkom formata mp3, jer je upravo na toj pjesmi prvi put testiran taj inovativni format za komprimiranje glazbe, popularan i danas. Ovakav detalj nije i jedini sličan u karijeri sjajne kantautorice. Ona je doista prva pjevačica koja je nastupila u virtualnom svijetu, u Second Lifeu. 

 

"Dojam je bio sjajan, a opet je bilo i pomalo nezgodno jer sam morala raditi na svojem avataru. Pogrešno su ga odjenuli pa sam to morala popravljati, a tada je to bila i nova tehnologija, koja je imala neke greške, na ruci i na gitari u tom slučaju. Ali bilo je sjajno iskustvo održati koncert u cyberspaceu. Gledaju te ljudi iz cijelog svijeta, ali ti ne vidiš njih, nego njihove avatare. Bilo je to zapravo duhovno iskustvo, gledati reakcije publike, neki su letjeli, primjerice, ali avatari nisu smjeli imati frizure jer su one uzimale previše propusnosti. Pa ste imali gomilu ćelavih ljudi koji okolo lete. Bilo je to poput nekog čudnog sna u kojem sam uživala, bilo mi je jako kul. Toliko godina poslije željela bih si napraviti još avatara, jednog već imam, ali željela bih još neke koji izgledaju drukčije. I cijela ideja s avatarima mi se sviđa, mislim da je vrlo produhovljena", opisala nam je. 

 

Ipak, koliko god remiksevi mogu biti sjajni, elektronička glazba kao da je preuzela primat u svijetu, ispred rocka, popa i drugih žanrova koji se oslanjaju na dobru staru gitaru. 

 

"Ja mislim da će ti žanrovi ipak preživjeti. Jer ima nešto kod akustične gitare, prije svega ona je vrlo jednostavna, ne trebate za nju tehnologiju, ne trebate je ni uštekati, ne trebate ni struju. Zato sam je i počela svirati, mogla sam je nositi sa sobom, bila sam mlada i jača. Mogla sam sjesti u neku hotelsku sobu i tiho za sebe svirati, a da me ne čuju. Za ljude poput mene akustična je gitara savršen instrument te i dalje jedini koji sviram. Ali volim neku elektroničku glazbu, volim to što rade Trent Reznor i njegov partner, a zaista je lijepo kada se te dvije vrste glazbe pomiješaju, prelijep zvuk akustične gitare s teškim tehnozvukovima. Mislim da je to jedna od najzanimljivijih kombinacija. Ne vidim da će jedno izgurati drugo. Pa pogledajte Eda Sheerana i način na koji on stvara pjesme, pa on nastupa na stadionima! Samo s akustičnom gitarom, i to je sjajno, zaista neovisno. Zašto ne bismo radili na oba načina", pita se. Sklona je i nekim danas svjetski popularnim izvođačima.

"Mislim da je Taylor Swift jako talentirana, slušam je zbog njezinih ideja melodije, osnovnih tehnika koje koristi. Naravno, Eda Sheerana zbog njegovih vokalnih repeticija. Od bendova volim irski sastav iz Dublina Fontaines D. C., imaju jako dobrog pisca koji voli irsku poeziju. Dobri su mi jer je to mješavina klasičnog rock’n’rolla i poezije Jamesa Joycea, Yeatsa pa čak i T. S. Elliotta, nađete i toga. A to je teško napraviti, no oni to znaju jako dobro i zanima me kako im to uspijeva. Također, naravno da takvi hitovi pjevaču promijene život. Moj se život promijenio već nakon prvog diskografskog ugovora jer je već prvi album prošao toliko dobro da sam od njega mogla živjeti. Prije toga živjela sam ispod granice siromaštva, radila sam kao recepcionarka zarađujući jako malo. S prvim albumom vidjela sam da mogu živjeti od glazbe." 

 

"Drugi album učinio me jako poznatom, prodao se u milijunima primjeraka. No, zanimljivo, nije mi toliko promijenio život. Kupila sam lijep dom, ali mnogi moji problemi i dalje su bili tu. I dalje ih imam. Nije mi se život promijenio onako kako sam mislila da hoće. Ali i dalje nastupam i sviram. Zapravo je osnovna promjena to što sam počela zarađivati nešto više, ali i dalje idem pješice, vozim se podzemnom, nitko mi ne smeta ili je naporan. Tako je sve zapravo dobro, dobila sam najbolje od oba svijeta, ljudi znaju moje ime, ne prepoznaju me, znaju moj glas i moje pjesme, ali mi ne dosađuju. Život je dobar." 

 

Suzanne Vega dosada je objavila devet studijskih albuma. I to svakako nije kraj.

"Radim predano na novim pjesmama, sigurno ću napraviti jednu, ako ne i dvije ovog ljeta. Novi će album biti gotov, mislim, sljedeće godine. Jedna je od novih pjesama o Ukrajini, o Mariupolju, možete je već pronaći online, Last Train to Mariupol, jer sam je izvodila uživo pa je moj muž napravio i jedan video, dosta rudimentaran. Vrlo je jednostavna, ali upozorava na devastaciju u toj situaciji. Ima i drugih pjesama, ali izbjegavam govoriti o albumu dok ga stvaram." 

 

Okrenuli smo se i današnjim temama koje su takve kakve jesu i u samim Sjedinjenim Američkim Državama.

"Na događaje posljednjih sedam godina gledam otvorenih usta jer ne mogu vjerovati. Od jedne jako dobre zemlje, a vjerujem da su Obamine godine bile vrhunac, kada je sve bilo zdravo i pravo i smatrala sam da je zaista odlično, stigli smo do užasnog predsjednikovanja i ljudi koji su ustali iz tame kako bi sve skrenuli udesno. Ne sviđa mi se to i ne prepoznajem se u tome, osjećam da se svaki dan moramo boriti na svakoj razini. I dalje živim u Americi, i dalje volim svoj grad i svoju zemlju, ali mi se ta zemlja više ne sviđa." 

 

Teško bismo se sjetili bolje osobe u glazbenom svijetu s kojom bismo mogli razgovarati o ovakvim temama. Vega je imala hrabrosti progovoriti o zlostavljanju djece kada to nitko nije želio i nemamo dojam da danas imamo takvih pjevača.

"I sama sam iznenađena tišinom koja se dogodila u posljednjih sedam godina. Ne znam zašto je to tako. Neki su napravili neke pjesme, čula sam ih, o Trumpu, koji im se ne sviđa pa ga ismijavaju. Ali to je nešto što se pušta na radiju, a nije za široku publiku. I mene to čudi. Teško je napisati nešto o konkretnoj političkoj situaciji, a da ne spomenete, primjerice, Trumpa. Iako, zanimljivo, ima jedna pjesma Woodyja Guthrieja još iz 50-ih godina koja govori o Trumpovu ocu. Fascinantno! Čak i tada ih se poistovjećivalo s nekim oblikom fašističkog načina razmišljanja. Sama dajem sve od sebe da pišem o situaciji u svijetu, a to je sve što mogu, pisati u skladu sa svojom umjetničkom vizijom."

Što misli o Europi, koju je posjetila mnogo puta, a ni Stari kontinent nije više kakav je bio. 

 

"Upravo sam dovršila turneju po Velikoj Britaniji, Belgiji i Francuskoj. I dalje volim Europu, osjećam se tu vrlo ugodno, kao kod kuće. Brine me političko naginjanje, nadam se da je to samo trend jer su se zvona za uzbunu već oglasila pa to možda bude tek naginjanje udesno i vratit ćemo se nečemu normalnome. Što da vam kažem, moja politika je moja politika, a ja naginjem lijevo, nisam radikalna, ali takve su mi tendencije i tako radim. Europa ima mnogo vrijednosti, Francuzi su nam dali dobru prehranu, Talijani dizajniraju odjeću zalažući se za udobnost... Uvijek se lijepo vratiti u Europu." 

 

Inzistirali smo malo na političkom opredjeljenju jer je danas ljevica u krizi.

"Mislim da je to samo klatno koje se ljulja, pa živjeli smo u vrijeme kada je ljevica bila dugo popularna, pa smo desnicu poslali u povijest, mislili smo da smo s time završili, da to spada u 40-e. No ti su ljudi mislili drukčije i pripremali su se pa sada odjednom dobivaju sve više političke snage. Ali ako svoju filozofiju gradite na mržnji i sukobima, uništavate sami sebe i na kraju se sukobljavate u vlastitoj stranci. Ne možete izgraditi svijet na filozofiji mržnje, straha i uništenja. To je nemoguće. Morat ćemo se vratiti liberalnom načinu razmišljanja jer se radi o ljubavi, empatiji, pomaganju drugima. To je način da napredujete, to je stvarni napredak. I gledamo sve to u Kongresu, u kojem se najponosniji desničari međusobno sukobljavaju pa će se tako međusobno i uništiti, što je dobro", izravna je Suzanne Vega. 

 

Izvor: Zoran Vitas / Večernji list

Foto: Željko Hladika/PIXSELL