Kritičarke Alenka Bobinsky i Iva Lovrec Štefanović nisu štedjele pohvale za prvi koncert ciklusa Lisinski da camera u ovoj sezoni, 4. listopada, a urednik emisije Sedam dana glazbe, Trpimir Matasović ustvrdio je da se ciklus već nakon godinu dana etablirao, pa čak postao i prestižan.
Za koncert saksofonista Papandopulo kvarteta, nazvan Papandopulo & elektronika, na čijem se početku publici obratila ravnateljica Lisinskog Nina Čalopek,Alenka Bobinsky je ustvrdila da koncerti tog ansambla redovito protječu opušteno i u sjajnom raspoloženju, uvijek u dobroj atmosferi i vrhunskoj svirci.
„Mala dvorana bila je ugodno ispunjena što svjedoči ne samo o kvaliteti izvođača, nego i o uspješnom ciklusu koji se lijepo uklopio u glazbenu scenu grada“, rekla je u nastavku, uz kompliment papandopulovcima da su među rezidentnim ansamblima tog ciklusa „svakako najmaštovitiji u odabiru programa“.
No, odmah je objasnila što je jedan od razloga tome: repertoar za saksofon je, ne računajući obrade skladbi pisanih za druge instrumente, ograničen na djela 20. i 21. stoljeća; to Papandopulo kvartetu daje slobodu susreta s obiljem glazbenih žanrova izvan klasike, „a oni u toj slobodi vidljivo i zarazno uživaju.“
Pohvalila je Toccatu br. 2 za glasovir Georgea Antheila, odnosno Gordana Tudora koji ju je vrlo vješto aranžirao, a cijeli kvartet virtuozno izveo. U djelu Olje Jelaske Maske izvođači su istaknuli rafiniranost skladbe.
Kompozicija Gordana Tudora Politics, za saksofone i vrpcu tematizira neznalačke političke komentare na društvenim mrežama, a njegovi kolege iz kvarteta, Nikola Fabijanić, Goran Jurković i Tomislav Žužak bili su toliko dobri da su „postali sukreatori glazbe“.
Najefektnija točka večeri za kritičarku je bila hrvatska praizvedba skladbe Davida Dramma Master Bop Blaster i nastup gosta, australskog Korčulanina upečatljivog glasa i energičnog nastupa – repera Roberta Jamesa Hoodooleena.
Ekologijom nadahnuto djelo Brune Vlaheka Germination, op. 70, koje je posvetio upravo Papandopulo kvartetu, ansambl je izveo vrlo muzikalno, a još jedna praizvedba, ne samo hrvatska, bila je skladba Ad imum, za kvartet saksofona i vrpcu mladog Lukše Vučića Montane. Također posvećena Kvartetu, kompozicija je nadahnuta bojom zvuka saksofona i nudi neka vrlo dobra rješenja.
I na kraju, Disco, za saksofone i vrpcu Petra Obradovića hommage je disko groznici s kraja 20. stoljeća, „duhovita, šljašteća disko kugla, u kojoj su papandopulovci odlično blistali“, zaključila je Alenka Bobinsky.
Iva Lovrec Štefanović napisala je na portalu Glazba.hr da je posebno umijeće osmisliti raspored koncerta u kojem će se sve glazbe osjećati udobno, u kojem će svi glazbenici, a napose gosti koncerta, zadovoljno iskazati svoje vrhunske kvalitete i u kojem će publika znatiželjno pratiti svaki trenutak (...).
„Upravo tako svoje koncerte smišljaju i ostvaruju glazbenici Papandopulo kvarteta“, pohvalila ih je, dodajući da svakim nastupom učvršćuju kao nepomućenu istinu tvrdnju kako su „najznačajniji i s punim pravom najeksponiraniji domaći komorni sastav“.
Pohvalila je i njihov jedinstven odnos prema publici „s kojom uvijek komuniciraju i ne samo svirkom nego i (često duhovitim) najavama i opaskama sa scene (dakako, između skladbi)“.
Kvartet Papandopulo i sam skrbi o novitetima; kako obradama, tako i pozivima za nove skladbe, istaknula je Iva Lovrec Štefanović, koja je također ciklus Lisinski da camera nazvala sjajnim.
Zadnju, „disco točku“ subotnjeg koncerta i dodatak Patchwork Philipea Geissa opisala je kao „pravo muzičarsko veselje“!
foto: Tomislav Jagar