Novosti
11. svibnja 2025.
Od Šulekove „skladateljske smrti“ do priznanja veličine
Odlično posjećena predavanja prof. Tihomira Petrovića i prof. dr. sc. Dalibora Davidovića te dojmljivi nastupi Zagrebačkog kvarteta, kvarteta Tartini i Cantus Ansambla obilježili su subotu na Zagrebačkom glazbenom proljeću!
Budući da je Stjepan Šulek zapravo otac Odsjeka za kompoziciju i teoriju glazbe zagrebačke Muzičke akademije, početak trećeg dana Festivala donio je upravo predavanje jednog glazbenog teoretičara, Tihomira Petrovića. Nazvao ga je Što je (glazbena) harmonija?. U njemu je ustvrdio da je teorija glazbe negdje između znanosti i umjetnosti, a da su temelj glazbe - akordi. Činio je to uz panoe sa shemama, svirajući mnoge kratke primjere na klaviru i emitirajući odabrane snimke.
Puno predvorje Male dvorane, mahom mladi, pažljivo su slušali i na kraju oduševljenim pljeskom ispratili profesora Petrovića koji je govorio vrlo jednostavno i razumljivo svakom glazbenom laiku, a iznimno zanimljivo i znalcima.
Ovim potonjima, pak, bilo je namijenjeno drugačije predavanje profesora na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, muzikologa dr. sc. Dalibora Davidovića popodne. Gledalište su zauzeli ponajviše ugledni glazbenici, muzikolozi i kritičari, koji su poslije izlaganja prihvatili poziv Jelene Vuković, voditeljice Muzičkog informativnog centra Lisinskog, na raspravu.
Odmah ćemo razjasniti naziv tog predavanja: O „dugom danu“ Stjepana Šuleka, još jednom. Kako je i najavljeno u brošurama festivala, predavanje je hommage muzikologinji dr. sc. Evi Sedak, a govorilo je o njezinu višedesetljetnom odnosu prema Šulekovu djelu, pa i osobi. Taj se odnos mijenjao od kritičke distance u njezinoj mladosti do sve većeg razumijevanja i priznanja.
Naime, šezdesetih godina Šulek se vrlo kritički odnosio prema najnovijim smjerovima u glazbi, koje je u Hrvatsku donosio i Muzički biennale Zagreb, te prema našim protagonistima avangarde. Među njima je najistaknutiji bio upravo Šulekov učenik Milko Kelemen. Ni „avangardisti“ nisu ostajali dužni, pa su Šuleku zamjerali da je konzervativac i da ne slijedi suvremene tokove.
U raspravu šezdesetih godina i kasnije uključivali su se i intelektualci drugih struka, poput Igora Mandića, a Petar Selem je u tekstu u Telegramu 1965. napisao i ovo: „Dan Stjepana Šuleka u našoj glazbi nije mogao biti dug (...) Šulekov kratki dan je prošao, trebalo se pomladiti ili umrijeti. Smrt Šuleka kao skadatelja postala je sredinom šezdesetih godina evidentnom(...)“.
- Slušajući, međutim, nakon više od tri desetljeća kasnije nova djela tada mladih hrvatskih skladatelja, Evi Sedak nametnut će se posve drugačiji zaključak – naglasio je na predavanju prof. Davidović i citirao dio njezina članak „Dugi dan Stjepana Šuleka“ iz 2004. godine, tiskanom u časopisu Cantus:
„...Imam dojam da Šulekova djela nastala u dvadesetak godina nakon Selemovih rečenica, te njihova recepcija koja je uslijedila (gotovo) dvadeset godina nakon maestrove smrti, nas suvremenike - i Selema i mene – obvezuju na nova pitanja o 'dužini Šulekova dana'“.
U raspravi nakon predavanja iskristaliziralo se stajalište da je upravo sada pravo vrijeme da se potpuno hladne glave vrednuje Šulekovo djelo. I to sada, nakon ovog Festivala, dok je sve „još vruće“, kako se izrazila J. Vuković.
Goran Končar je istaknuo da je za Šulekovo formiranje važniji bio njegov profesor violine, strogi Vaclav Huml, nego povremeno učenje kompozicije kod Blagoja Berse. I Šulek je bio poznat kao strog profesor i čovjek bez dlake na jeziku u polemikama, nastavio je Končar, pa sigurno ne bismo mogli ovako razgovarati o njemu da je ovdje, napola u šali rekao je maestro.
On je dodao da je Šulek bio kritičan prema Kelemenu, ali da ga je i jako cijenio.
Muzikolog Trpimir Matasović podsjetio je na misao koju je Eva Sedak uvijek isticala, da je i kritika podložna – kritici. Zato smatra da je sada trenutak za revalorizaciju i Šuleka i kritičarskog rada Eve Sedak.
Između dva predavanja, u subotnje podne počeo je Brunch koncert u Maloj dvorani. Pet Šulekovih gudačkih kvarteta Moje djetinjstvo izveli su zagrebački kvartet i Gudački kvartet Tartini, a u stanci publika se osladila još jednom „zvijezdom“ ovoga festivala – Šulekovim kuglicama.
Navečer je Cantus Ansambl pod ravnanjem Berislava Šipuša, na koncertu Šulekovi suvremenici, tumačio djela Ive Kirigina, Silvija Bombardellija, Ivane Lang, Branimira Sakača i Natka Devčića.
Festival završava danas. Popodne su na rasporedu sjećanja Šulekovih suvremenika u 17.30 u predvorju Velike dvorane te koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra u 19.30, u Velikoj dvorani Lisinski.
foto: Tomislav Jagar