I u svom glasovirskom kvartetu četiri istaknute umjetnice stekle su impozantan broj poštovalaca i obožavatelja. U novoj sezoni komornog ciklusa Lisinskog prvi koncert imat će tek 6. prosinca, ali to nije zapreka da Moniki i Martini već sada ne postavimo nekoliko pitanja...

 

Kao glazbenici, komorna glazba mi je najbliža srcu – iskrena je i duboko osobna. Sudjelovanje u ciklusu Lisinski da camera je posebno iskustvo jer sviramo u poznatom prostoru i za poznatu publiku, što je uvijek izazov.

 

Željela sam prije svega dati pohvale i samoj organizaciji te zahvaliti publici koja u tako velikom broju dolazi na komorni ciklus Lisinskog. U trenutku kada su starije dvorane koje su nam svima drage u rekonstrukciji nakon potresa, Mala dvorana pokazala se kao itekako odgovarajuće mjesto i za muziciranje i za posjetitelje.

 

Monika, kako vas četiri birate program za koncerte u ovom ciklusu?

Pri odabiru programa poseban naglasak stavljamo na umjetničku raznolikost, stilsku ravnotežu i dramaturšku cjelovitost. Cilj nam je stvoriti sadržaj koji ne samo da predstavlja vrhunska komorna djela nego i potiče komunikaciju između izvođača i publike. Naravno, biramo i skladbe koje nam se – sviđaju.

 

Martina, u ovom ste sastavu najvjernije djelima romantizma i klasike, uz pokoje iz 20. stoljeća, ali nikad avangardno. Kako to?

Istina je da smo se okrenule tradicionalnom programu, između ostalog jer nas taj repertoar istinski zanima. Potom, izvrsni kolege iz Papandopulo kvarteta i Trija Elogia sjajno popunjavaju repertoar suvremene glazbe, pa smo u odabiru repertoara svjesno odabrale tradicionalniji smjer.

Kontrabas je stup ritma i harmonije u ansamblu. Osobno jako volim zvuk i ulogu tog instrumenta, ali to rado prepuštam kolegama koji znaju kako svirati. Moji pokušaji sviranja kontrabasa nisu za javnost, ha ha!

 

Naši su nazivi programa uvijek slojeviti; Schumannova je glazba sama po sebi prepuna kontrasta, bilo osjećajnih, bilo što se tiče samog suprostavljanja dionica. Također, i samo sučeljavanje glazbe Schumanna i Gabriela Fauréa na tom programu predstavlja značajan kontrast.

Uz ostalo, imam tri recitalska nastupa s Martinom. Prvi je 2. srpnja u Mirinama na Krku, zatim 18. srpnja u Hvaru te 21. srpnja na Osorskim glazbenim večerima. Na potonjima ću se 23. srpnja pridružiti i gudačkom kvintetu Berlinske filharmonije.

 

To je uloga koja u sebi nosi veliki kreativni potencijal; samo slaganje programa već mi godinama nije strano, a prekrasna je dužnost, ali i velik zalogaj imati mogućnost kreiranja smjera tako velike i časne institucije. Imamo nekoliko izuzetno iskusnih i sposobnih producenata koji su zaslužni za organizacijski dio i koji cijele godine naporno rade kako bi Igre imale reputaciju i organizaciju na ponos Festivalu i Gradu općenito.

 

Monika, što o ciklusu u Lisinskom kažu vaše kolegice Dunja Bontek i Marija Andrejaš?

Dunja i Marija su mišljenja da je prva sezona nadmašila sva naša očekivanja. Imale smo sjajan odaziv publike i sjajne goste, što nas je dodatno motiviralo i inspiriralo. Potvrda toga je nastavak suradnje s Dvoranom Lisinski!

 

Prije svega, slične smo po posvećenosti glazbi, zajedničkom cilju i stvaranju repertoara kao i njegovu izboru. Između nas, svaka ima svojih posebnosti. 

Dunja je iskusni koncertni majstor i od ove godine uspješno vodi Stavanger Symfoniorkester u Norveškoj, a Marija je iskusna komorna glazbenica sa sjajnom fleksibilnošću, koja u ravnotežu dovodi i vođenje dionice i komorno muziciranje. 

Monika svojim jednistvenim tonom i dubokom muzikalnošću osvaja publiku diljem svijeta otkako je znamo još kao djevojčicu.

O sebi mi je teško govoriti: znam da, pored svih solističkih aktivnosti, izuzetno volim komornu glazbu i zahvalna sam na mogućnosti da kreiramo tri programa u još jednom ciklusu Lisinski da camera. Već sad se veselim suradnji s dragim i nadasve jedinstvenim kolegicama te naravno, susretima s našom publikom!

 

foto: Tomislav Jagar