Novosti

23. siječnja 2026.

Marta Ćiković: „Želim izaći iz okvira klasičnog shvaćanja harfe"

Studentica harfe Marta Ćiković, ove sezone odabrana za nastup u ciklusu Rezidenti MUZA, za Lisinski govori o harfi kao obiteljskoj tradiciji te najavljuje koncept i program svojeg solističkog koncerta 8. veljače u Maloj dvorani Lisinski.
 
Rođena u Rijeci, 23-godišnja harfistica Marta Ćiković 8. veljače nastupa u ciklusu Rezidenti Muza, u kojem Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog predstavljaju talentirane studente i daju im priliku da samostalno osmisle koncept svojih koncerata.
 
Marta je studentica pete godine, trostruka dobitnica prvih nagrada na Državnom natjecanju Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga te međunarodnim natjecanjima u Trevisu i Goriziji. Za osvojene nagrade primila je priznanja Grada Rijeke, Ministarstva znanosti i obrazovanja te Oskare znanja. Za Malu dvoranu Lisinski priprema raznolik program koji će izvesti na klasičnoj i elektroakustičnoj harfi.
 
Dolazite iz harfističke obitelji. Za pretpostaviti je da je tako započela ljubav prema harfi – 'zarazom' od drugih članova obitelji…?
Imala sam sreću roditi se u obitelji u kojoj je glazba uvijek bila prisutna – bilo kroz zvuke harfe, klavira, violine, flaute, glazbe s radija, CD-a ili gramofonskih ploča. Odrastajući uz mamu harfisticu, harfa je za mene od najranijeg djetinjstva bila nešto sasvim prirodno i svakodnevno. Interes za sviranjem pojavio se vrlo rano, a zahvalna sam što sam imala priliku prve korake učiti upravo od nje. Zato je odluka da se posvetim sviranju harfe došla spontano i gotovo neprimjetno – harfa je oduvijek bila dio mog života. 
Osim klasične glazbe, u našem su domu oduvijek bili prisutni i zvuci popularne, odnosno zabavne glazbe. Često su u pozadini svirale pjesme brojnih svjetski poznatih izvođača i bendova, poput Abbe, Genesis, Chicaga, kao i hitovi Michaela Jacksona, Eltona Johna, Stinga, Whitney Houston, Georgea Michaela i Barbre Streisand. Ta je glazba imala važnu ulogu u mom glazbenom odrastanju – uz klasični repertoar, znatno je oblikovala moj glazbeni ukus.
 
Vaša majka, Diana Grubišić Ćiković, mentorica Vam je na Akademiji. Kako to funkcionira i koje su prednosti takva odnosa?
Budući da od samog početka radim s mamom, pri upisu na Akademiju nisam imala nikakvih dvojbi o tome kako će taj odnos funkcionirati. Smatram je vrhunskom glazbenicom i harfisticom od koje ću učiti cijeloga života te želim da mi prenese što više svojih iskustava i znanja. Velika je privilegija imati takvog mentora, kako na Akademiji tako i kod kuće.
Sigurna sam da bi netko mogao pronaći određene nedostatke u takvom odnosu, ali ja ih ne vidim. Smatram da su prednosti daleko veće. Imati roditelja za mentora znači kontinuiranu podršku, veliko razumijevanje i povjerenje, ali i visoke profesionalne standarde. Naš odnos omogućuje dugoročan i temeljit rad uz jasno postavljene ciljeve i iskrene povratne informacije. Za mene je to iznimno vrijedno iskustvo, koje doživljavam isključivo kao prednost.
 
I Vaša sestra Veronika bila je u majčinoj klasi. Motivirate li se međusobno i nameću li se ikad usporedbe vas dviju?
Nikada se nismo uspoređivale, a ni u obitelji takav pristup nikada nije bio prisutan. Ako su se usporedbe ponekad javljale izvana, to je nešto na što ne možemo utjecati. Oduvijek smo bile dobro društvo jedna drugoj i prirodno nam je svirati zajedno, ali i međusobno se podržavati u svakodnevnom radu. Puno mi znači to što je Veronika prošla vrlo sličan put kao i ja – istu školu i isti fakultet – pa mi je, upravo zbog tog zajedničkog iskustva, uvijek mogla dati konkretne savjete i biti od velike pomoći. Takvo međusobno razumijevanje i podrška velika su prednost u glazbenom i osobnom razvoju.
 
Svirate li često sve tri zajedno i planirate li zajedničke projekte?
Zajedno smo počele svirati vrlo rano, ne sjećam se našeg prvog zajedničkog nastupa, ali ono što mi je uvijek ostalo u sjećanju jest koliko uživamo i koliko nam je zabavno svirati zajedno. I kada ne pripremamo konkretan koncertni program, često kod kuće sviramo za vlastiti užitak. Do sada smo održale nekoliko zajedničkih koncerata, a ne sumnjam da će ih u budućnosti biti još mnogo.
 
Peta ste godina studija. Koji su planovi nakon studija?
Ovih pet godina studija prošlo je mnogo brže nego što sam očekivala, a s vremenom sve jasnije shvaćam zašto se kaže da su studentski dani među najljepšima. Nakon završetka studija želim se nastaviti intenzivno baviti glazbom i dalje razvijati svoj profesionalni put, i u solističkom, i komornom, i orkestralnom radu. Planiram se dodatno usavršavati u Hrvatskoj i inozemstvu te postupno ostvarivati projekte koji su mi važni. Preda mnom je razdoblje puno ideja i ambicija, a samo će vrijeme pokazati u kojem će me smjeru život odvesti.
 
Izabrani ste uz još dvojicu studenata, Luku Galufa i Lovru Kopača, da ove godine nastupite u ciklusu Rezidenti MUZA. Kako ste primili tu vijest? 
Velika mi je čast i zadovoljstvo što sam izabrana kao jedna od ovogodišnjih Rezidenata MUZA. Rijetke su prilike da student može održati solistički koncert u ovako cijenjenoj dvorani, stoga sam posebno zahvalna organizatorima ovog divnog ciklusa, čiji je cilj mladim glazbenicima pružiti priliku da se predstave i razviju na hrvatskoj glazbenoj sceni. Također želim zahvaliti Vijeću Muzičke akademije koje svake godine odabire rezidente, kao i svima koji su omogućili realizaciju ovog projekta i moj nastup u njemu.
 
Čime ste se vodili u odabiru programa za koncert? Izvest ćete program od impresionizma do suvremenosti. Dio programa izvest ćete na klasičnoj harfi, a dio na elektroakustičnoj. Otkud interes za elektroakustičnu harfu?
Pri odabiru programa za koncert vodila sam se željom da izvodim neka od meni najljepših i najdražih harfističkih djela koja dosad još nisam imala priliku svirati, ali i da publici predstavim skladbe koje se rjeđe izvode i nisu široko poznate. Program sam zato osmislila kao cjelinu podijeljenu u dva dijela.
U prvom dijelu koncerta izvest ću djela Claudea Debussyja, Marcela Tourniera i Carlosa Salzeda, trojice iznimno važnih skladatelja harfističkog repertoara. Riječ je o djelima koja su temelj klasične harfističke literature, pa sam ih odlučila izvesti na akustičnoj harfi, u tradicionalnom, klasičnom pristupu.
U drugom dijelu koncerta željela sam izaći iz uobičajenih okvira, stoga sam skladbe Paula Pattersona, Dubravka Detonija i Bernarda Andrèsa odlučila izvesti na elektroakustičnoj harfi. Privukla me mogućnost eksperimentiranja s različitim elektroničkim efektima te povezivanja bogatih harfističkih boja i zvukovnih nijansi s novim zvučnim dimenzijama. Vjerujem da će takav pristup publici biti zanimljiv i osvježavajuć te ponuditi nešto drukčije i novo u odnosu na klasično shvaćanje harfe.
 
Je li harfistički opus velik i kakva, odnosno čija djela čine njegovu glavninu? Imate li nekog omiljenog skladatelja?
Harfistički repertoar nije opsežan kao klavirski ili violinistički, no ipak je toliko bogat da bi bilo potrebno puno života da se odsviraju sva djela koja ga čine. Repertoar obuhvaća djela od baroka pa sve do današnjeg dana, a posebni zamah, koji još uvijek traje, doživio je početkom 19. stoljeća, razvojem harfe s dvostrukim pomakom pedala. Postoji mnogo skladatelja čiju glazbu volim slušati i izvoditi, kako iz harfističkog tako i iz šireg repertoara, a u ovom programu publici ću predstaviti neka od svojih najdražih harfističkih djela.
 
Dana 19. travnja održat ćete zajednički koncert s drugom dvojicom ovogodišnjih rezidenata MUZA. Znate li već što ćete svirati i jeste li uspjeli pronaći djela koja uključuju i violončelo i harfu i saksofon? Ili će se možda netko od vas odlučiti obraditi neko djelo pisano za druge instrumente?
Originalna djela za trio u sastavu violončela, harfe i saksofona ne postoje, zbog čega je izazov bio osmisliti zanimljiv i raznolik program. Još ne bih ništa otkrivala, ali mogu pozvati sve da dođu na koncert i sami čuju što smo pripremili. Sigurna sam da će biti zanimljivo.
 
 
Foto: KDVL i privatna arhiva M. Ć.