Novosti

15. listopada 2026.

"L’Antidote u Lisinskom – izvan poznatih koordinata"

U sklopu sjajnog programa koji zajednički rade Lisinski srijedom i Izvorišta Emira Fulurije sinoć je u Maloj dvorani Lisinski nastupio međunarodni trio L’Antidote, koji također zaposjeda vlastiti muzički prostor i opire se jednostavnoj kategorizaciji, napisao je Ivan Laić na ravnododna.com.
 
Svi oni koji vole glazbu koju je nemoguće lako etiketirati – nadžanrovsku, međužanrovsku, multižanrovsku, ili možda najtočnije postžanrovsku – ovih nekoliko dana u Zagrebu imaju što za poslušati. U utorak je tako u Vintageu talijanski trio Zu koji briše granice između metala i jazza prodrmao klub, a na istom mjestu večeras će se održati i Živa voda festival koji će spojiti koja će spojiti, kako stoji u najavi, “suvremeni jazz, improvizaciju, elektroniku, operu, progresivu, world music i još ponešto”.
 
Između dvije večeri u Savskoj, sinoć je za dozu sličnoga trebalo potegnuti do Lisinskog (male dvorane, naravno, veliku je zaposjeo duhovni koncert Alena Hržice) gdje je u sklopu sjajnog programa koji zajednički rade Lisinski srijedom i Izvorišta Emira Fulurije nastupio međunarodni trio L’Antidote koji također zaposjeda vlastiti muzički prostor i opire se jednostavnoj kategorizaciji.
 
Jazz s elementima avangarde
Glazbenici koji su očito klasično obrazovani i operiraju instrumentarijem koji uključuje koncertni glasovir, violončelo i udaraljke upućuju na koncert ozbiljne glazbe, a ako znamo im je podrijetlo libanonsko-francusko i albansko-talijansko, očekivat ćemo sigurno world music s razmeđe Mediterana i Bliskog istoka, gdje će nas njihove melodije svakako i povesti. Ali ipak, struktura njihove glazbe i slobodni duh izvedbe možda je najsličniji jazzu s određenim avangardnim elementima, a ujedno je to i glazba koja bi mogla biti i namjenska. Naime, lako ju je doživjeti kao da je nastala za kakav film ili, kao što je slučaj s njihovim aktualnim, prije svega dva tjedna objavljenim albumom “Sound Sketches” – za modnu izložbu.
 
Rami Khalifé svira klavir, ali tako da mu je većinu vremena samo jedna ruka na tipkama, dok je druga obično smještena u utrobu Steinwaya i kontrolira vibracije pretvarajući zvuk u nešto slično spektru različitih žičanih instrumenata. Pijanist je, nažalost, bio lošeg zdravlja sinoć i često je svirao i obraćao se publici glavom položenom na ruku jer su mu smetala svjetla nakon što je cijeli dan proveo u postelji osjećajući se tako loše da je i samo održavanje koncerta do zadnjeg časa bilo pod znakom upitnika. Slično smo doživjeli i početkom mjeseca na nastupu Jamesa Cartera u Tvornici, a znamo da se to usprkos bolesti zvijezde pretvorilo u vjerojatno najbolji jazz koncert godine.
 
Violončelo na desetak načina
Ni Ramijemo slabo stanje tako nije utjecalo na izvanredno iskustvo sinoć, što samo pokazuje koliko ovi glazbenici daju od sebe samo da bi svojoj publici priuštili jednu večer ljepote. Pomalo neobično, jedan od najboljih basista koje smo u zadnje vrijeme imali priliku slušati uopće nije svirao bas. Redi Hasa svira violončelo na desetak različitih načina, između ostalog i tako da ga položi na koljena kao divovku akustičnu bas gitaru i na taj način izvede solo koji bi odvalio vilice i publici na koncertu kakvog funk benda. U finalu će svoju izvedbu pojačati čak i dodavanjem distorzije tom stilu.
 
A tu je i Bijan Chemirani sa svojim setom udaraljki po kojemu njegovi prsti plešu toliko stručno da možemo zahvaljivati na sjajnom ozvučenju dvorane koje nam je dopustilo da čujemo sve finese i nevjerojatnu slojevitost ritmova i tonova koju je gradio. Nakon što je odsvirao svoju solu točku, pomislio sam kako bih vjerojatno jednako uživao da je ovaj čovjek i sam tih devedeset minuta muzicirao na pozornici.
 
Svakom skladbom u drugi svemir
Ipak, L’Antidote najbolje funkcionira kao trio u punom pogonu, kad vas svakom kompozicijom odvede u drugi svemir, kad se čas iskonski Balkan druži s modernom Europom, kad jazz svrati u Perziju gdje klasika sramežljivo zaočijuka sa slojevitošću post rock struktura. Ovaj posljednji sastojak nisam sam smislio, to je utisak koji mi je prenio Fulurija noć ranije prije nastupa na Zua na koji su došla i dvojica glazbenika iz L’Antidotea. Drugu stvar koju želim prenijeti Emir je izrekao u svom uvodnom govoru sinoć.
 
“Ovo je tip koncerata kakve smo zamislili kad smo zamišljali naš program u Lisinskom,” poručio je. Sad vidimo i zašto je tako.
 
Izvor: portal ravnododna.com
 
Foto: Tomislav Jagar