Britanski umjetnik Steven Isserlis jedan je od najuglednijih glazbenika današnjice, a koncert u Lisinskom imat će prilično raznolik program: djela Luigija Boccherinija, Carla Philippa Emanuela Bacha, Johna Tavenera i Béle Bartóka. No naš veliki ansambl imao je, barem dijelom, radno ljeto.

 

Da, u pravu ste, još od početka lipnja odsvirali smo dosta koncerata. Ali koji izdvojiti? Svaki je od njih bio interesantan i podjednako važan. Ipak, posebno bih spomenuo one na 50. Osorskim glazbenim večerima, Dubrovačkim ljetnim igrama i na festivalu u Ohridu. Izveli smo vrlo zahtjevne programe, s izvrsnim solistima.

 

Odavno smo ga pokušavali angažirati za neki koncert u sezoni, ali to nije bilo lako zbog njegove zauzetosti. Napokon smo uspjeli naći termin i vrlo smo sretni.

 

On je sam predložio te dvije kompozicije i naravno da smo s velikim zadovoljstvom prihvatili njegov prijedlog.

 

Da, kao vrhunski violončelist on je solist i komorni muzičar, također je pedagog, a poznat je i kao odličan producent. Osim toga, piše knjige za djecu i tako im na indirektan način približava klasičnu glazbu.

 

Pretpostavljam, njegova karizmatičnost i specifična interpretacija. Ipak, s obzirom da još nismo surađivali, vjerujem da ćemo i mi iz ansambla to otkriti i doživjeti u Lisinskom!

 

Jedno vrlo nadahnuto i inspirativno djelo, izuzetne virtuoznosti, koje uvijek s velikim zadovoljstvom uvrštavamo u program. Svaka orkestralna dionica napisana je vrlo zahtjevno i zato izazov Đavolje kuće ne ostavlja ravnodušnima ni nas ni publiku.

 

To je jedno od malobrojnih remek-djela napisanih samo za gudače, rame uz rame sa serenadama Čajkovskog i Dvořáka ili Jednostavnom simfonijom Benjamina Brittena. S druge strane, Bartókov Divertimento odiše specifičnim folklornim motivima koji mu daju sasvim drukčiji muzički doživljaj, blizak našem narodnom melosu.

 

Ovo shvaćam kao kompliment, pa vam se u ime svih nas iz ansambla zahvaljujem. A inače, uvijek se hvalim i posebno me raduje činjenica da smo ansambl i ja isto godište i da već dugi niz godina radimo, imajući u glavi uvijek jedan vrijedan, važan i plemenit cilj – uzdizanje hrvatske kulture na što višu razinu.

 

Zaista smo sretni i zahvalni što smo dobili priliku koristiti Malu dvoranu jer je ona po mnogočemu idealna za Zagrebačke soliste. Ponosni smo i vrlo sretni što ćemo u sljedećoj sezoni u njoj ugostiti i predstaviti velika svjetska imena, s vrlo zanimljivim programima i još interesantnijim solistima i umjetničkim vođama Ansambla.

 

Moj osobni credo je traženje istine i prepoznavanje neistine. Naravno, kako u životu, tako i u glazbi jer se to nerazmrsivo isprepliće i prožima. A moj najveći muzički, i ne samo muzički uzor definitivno je veliki Sergiu Celibidache, kao i fascinantni harmoničar i melodičar Richard Strauss. Trajalo bi suviše dugo kad bih sad krenuo u objašnjavanje životne i muzičke filozofije maestra Celibidachea, ali mislim da je sasvim dovoljno ako kažem da boljeg učitelja u životu nisam imao.

A što se Straussa tiče, njegov muzički jezik je na određeni način identičan mojoj muzičkoj ličnosti. Njegovo građenje harmonijskih veza i stvaranje melodija izaziva u meni velike emotivne reakcije kroz sjećanja na mnoge proživljene i neproživljene trenutke. Pored Bacha, Mozarta, Brahmsa...., za mene je Strauss sigurno jedno od najvećih imena klasične glazbe.