Novosti

8. listopada 2025.

[INTERVJU] Lana Janjanin: Nastupamo s albumom koji izlazi samo pet dana prije!

U ciklusu Lisinski srijedom Lana će 15. listopada s bendom i gostima iznenađenja predstaviti album „Za nas“, svoj prvi CD na hrvatskom. Otkriva zašto će to biti „miks svega što voli raditi“, kakav bi (bolji) svijet htjela svojem sinčiću, zašto je osnovala Prohaska Big Bend, zašto joj je uzor Quincy Jones...
 
Glazbu je u rodnom Zagrebu počela učiti s četiri godine. S 18 je kao najmlađa studentica u klasi upisala klasičnu kompoziciju u Beču, a s 23 godine magistrirala.
Sama se ubraja u žene koje razbijaju stereotipe jer piše tekstove, sklada i aranžira za svoj jazz ansambl, kao i za klasične i jazz orkestre. Dapače, njima i dirigira, što je na našim prostorima, kaže, rijetkost.
Njezin treći album nastajao je osam godina – to je kolaž razdoblja kroz koja je u tim godinama prolazila.
 
Klasičarsko obrazovanje spajate s velikim afinitetom prema jazzu, soulu i popu. Kakav je taj vaš glazbeni jezik?
Moja glazba je sukus svih glazbenih utjecaja koji su me pratili kroz život i nekako se prirodno spoje svaki puta kad skladam. Za mene je to „moja glazba“, ona koja mi se sviđa, u kojoj se osjećam doma. Analize prepuštam – muzikolozima.
 
Svi kolege iz benda su Slovenci: trubač Tomaž Gajšt, basist Jošt Lampret i bubnjar Žiga Smrdel. Kako funkcionira vaša „prekogranična suradnja“?
Tomaž, Jošt i Žiga su vrhunski glazbenici, divni ljudi i prijatelji. Imamo isti pristup glazbi – emocionalan i otvoren. Oni su također „doma“ u raznoraznim stilovima i uvijek im se u svirci čuje kako (su)osjećaju.  Jako je bitno imati bend na okupu, a pošto su oni svi u Ljubljani, koja je blizu, i u koju rado putujem, uspijevamo se dovoljno često naći.
 
Na albumu Za nas progovarate o ljubavi, ali i društvenim odnosima, duhovnosti i majčinstvu (imate trogodišnjeg sina). S kojim porukama?
Pjesma Za nas nastala je potaknuta trenutnom društvenom situacijom u svijetu, koja je za mene jako negativna i demotivirajuća, a opetovano se ponavlja kroz povijest. Voljela bih da moj sin odrasta u svijetu u kojem ima više empatije, tolerancije i ljubavi, a manje agresije, mržnje i podjela. Također, pjesma Budi svjetlost, koja se nadovezuje na slavlje Božića, šalje poruku poniznosti i spoznaje o tome kako trebamo pronaći sreću u malim stvarima, činiti dobro, nastojati biti svijetla točka u životima svojih bližnjih, ali i u društvu općenito.
 
Album je i plod suradnje s gudačkim kvartetom Vortex Strings, koji će biti s vama i u Lisinskom. Kako obogaćuje vašu glazbu?
Divne dame Vortex Stringsa – Ana Dražinić Peko, Ivana Duvnjak Akamatsu, Iva Štefančić i Ana Gjud - iznimno su muzikalne glazbenice i divne suradnice. Svojim profesionalizmom i estetikom pridonose tome da moja autorska glazba bude izvedena upravo onako kako treba. Zvuk gudačkog kvarteta predstavlja moju sponu sa svijetom klasične glazbe, a ove svestrane glazbenice odlično se uklapaju u naš jazzerski svijet.
 
Bili ste i umjetnička ravnateljica festivala JazzHR u jednom mandatu, kao prva žena na čelu festivala. Kako biste podvukli crtu pod to razdoblje?
Baš zato što sam prva umjetnička ravnateljica u povijesti festivala, mislim da je moj mandat simbolično i lijepo završen s "all-women" edicijom festivala, gdje su predvodnice bendova i skladateljice žene. No moram priznati da su me u ove posljednje četiri godine jednako podržavali i inspirirali muški kolege, općenito odlična glazba i bendovi koji su na sceni. 
Nastojala sam se izboriti za dostojne uvjete i zadovoljavajuću infrastrukturu za predstavljanje jazz projekata u Zagrebu, s naglaskom na domaću i regionalnu scenu. Realizirali smo lijepe projekte, na što sam izuzetno ponosna.
No osjetila sam da je vrijeme da se opet posvetim svojoj glazbi i karijeri pa se nisam kandidirala za novi mandat.
 
Ove godine osnovali ste i dirigirate Prohaska Big Bandom. Kakav je to ansambl?
To je jazz orkestar koji sam osnovala s obitelji velikog hrvatskog skladatelja i aranžera Miljenka Prohaske radi stalne promocije i izvođenja njegova bogatog opusa. Orkestar okuplja vrhunske, redom nagrađivane hrvatske i slovenske glazbenike mlađe i srednje generacije, koji dolaze iz ansambala s kojima je maestro Prohaska najviše surađivao: Jazz orkestra HRT-a i Big Banda Radiotelevizije Slovenije, a tu je i nekoliko istaknutih samostalnih umjetnika.
 
Što je bio povod utemeljenju?
Bila je to proslava 100. obljetnice maestrova rođenja, održana 26. ožujka 2025. upravo u Maloj dvorani Lisinski, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, odnosno projekta JazzHR. Projekt Prohaska 100 bit će izveden još jednom ove godine, 8. studenoga 2025. u najprestižnijoj koncertnoj dvorani Slovenije – Cankarjevu domu u Ljubljani, pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.
 
Završili ste i Diplomatsku akademiju u Zagrebu. Vidite li se u diplomaciji? Jeste li već sada „ambasador“ hrvatske glazbe?
Uvijek me privlačila međunarodna suradnja i kulturna diplomacija pa sam kroz mandat umjetničke ravnateljice jazz projekata HDS-a nastojala organizirati međunarodne projekte. Svi mi umjetnici na neki smo način (neformalni) ambasadori svojih zemalja, jer nas svuda u svijetu predstavljaju kroz našu nacionalnost. Dosad nisam puno izvodila glazbu na hrvatskom jeziku, no trudim se profesionalizmom, angažmanom oko organizacije i provedbe odličnih projekata pridonijeti glazbenoj sceni u Hrvatskoj, pa i hrvatskoj kulturi u širem smislu. Upravo je spomenuti projekt Prohaska 100 u Cankarjevu domu takav primjer, za čiju je provedbu ključna podrška državnih institucija.
 
Najveći vam je uzor legendarni Quincy Jones.
On je bio svjetski čovjek, svestrani glazbenik, aktivist, producent, organizator. Čovjek koji se nikad nije prestao razvijati, povezivati s mladima i pomagati im, stvarati… Njegova svestranost i uspjeh na raznim poljima velika mi je motivacija, ali i dokaz da se ne moram opredijeliti samo za jednu svoju aktivnost nego da mogu nastaviti s „multitaskingom.
 
Lisinski srijedom donosi razne glazbene žanrove, često ujedinjene u istoj osobi, kao kod vas. Koliko je budućnost glazbe baš u tome?
Zdušno pozdravljam inicijativu ovog ciklusa i mislim da je od ogromne vrijednosti za Zagreb, u kojem nemamo puno dvorana, a kamoli onih u kojima kontinuirano možemo slušati vrhunsku jazz, world i ostalu glazbu. Lisinski ima autoritet kao najveća i najozbiljnija kulturna dvorana u Zagrebu, a to definitivno opravdava kroz svoj bogati program koji, po uzoru na druge dvorane europskih metropola, uz bok stavlja klasičnu, jazz i world glazbu.
 
Kakvu će Lanu Janjanin publika susresti 15. listopada?  Čime ćete je možda iznenaditi?
To će biti nasmijana Lana, sretna što su uz nju na pozornici njezini prijatelji, vrhunski glazbenici, koji će joj pomoći ispričati svoju priču na hrvatskom – ekskluzivno i prvi put. Za otkrivanje iznenađenja morat ćete doći na koncert!
 
 
foto: Tomislav Jagar