Rođen 14. siječnja 1951. u Zagrebu, Tugomir je gotovo cijeli svoj radni vijek posvetio Dvorani Lisinski, gdje je radio kao propagandist od 13. lipnja 1978. do umirovljenja, 15. siječnja 2016. godine.

 

Bio je dobri duh Dvorane, prisutan u njezinoj svakodnevici, svečanostima, iza pozornice i u gledalištu, uvijek s fotoaparatom u ruci i osmijehom na licu. Čovjek vedra duha, druželjubiv i uvijek spreman na razgovor i šalu, čija je ljubav prema fotografiji bila više od hobija – bila je to umjetnost i strast kojom je ovjekovječio tisuće divnih trenutaka iz bogatog glazbenog života Dvorane tijekom skoro pet desetljeća.

 

Ni nakon umirovljenja nije napustio Lisinski. Rado se vraćao, fotografirao umjetnike i posjetitelje, dijelio anegdote i dragocjena sjećanja. Posebno pamtimo njegov doprinos proslavi 50. obljetnice postojanja Dvorane, kad je, uz još dvoje kolega, s velikim entuzijazmom vodio posjetitelje kroz Tajne odaje Lisinskog, otkrivajući im skrivene kutke i brojne zanimljive priče „iza kulisa“.  

 

Njegov trud, rad i šarmantna komunikativnost bili su prepoznati već na početku njegove karijere. U izvješću Komisije Dvorane Lisinski za probni rad iz 1978. godine, u kojoj su bili Nada Vuljević, Metoda Lhotka i Nenad Turkalj, između ostalog, stoji: „Ističe se smirenošću i angažiranošću u radu, a pored tekućih poslova propagande, posebno se ističe njegova sposobnost za kontaktiranje s organizacijama udruženog rada, a kao iznimna odlika mu je smisao za grafičko i drugo oblikovanje propagandnih poruka kulturnih sadržaja.“ Ta predanost, smirenost i osjećaj za estetiku pratili su ga kroz cijeli život. 

 

Ostavio je neizbrisiv trag – u sjećanjima svih nas koji smo ga poznavali, ali i u svakom kutku Dvorane koju je oplemenio svojim radom i prisustvom. Najviše će nedostajati supruzi Branki, kćeri Ani i unuci Paoli, kojima izražavamo iskrenu sućut.

 

Dragi Tugo, hvala ti na svemu – za svaku fotografiju, svaki osmijeh i prijateljstvo.