Današnja komemoracija za prerano preminulog jazz-velikana Matiju Dedića u Maloj dvorani Lisinski započela je znakovito – njegovom autorskom skladbom Family, koju su izveli pijanist Vasil Hadžimanov, trubač Davor Križić, s kojim je Matija započeo suradnju još sredinom devedesetih u Boilersima, te njegovi dugogodišnji suradnici i kolege iz trija, bubnjar Krunoslav Levačić i kontrabasist Žiga Golob, s kojima je Matija snimio svoj prvi studijski album.

 

Matijinoj obitelji, majci Gabi Novak, supruzi Marini Scotti, kćeri Lu i sestri Sandri Slavici, kao i mnogim njegovim prijateljima, kolegama i suradnicima koji su se i sami osjećali kao dio njegove obitelji, na komemorativnom okupljanju prva se obratila ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

 

Ne skrivajući tugu zbog Matijina iznenadnog, preranog i nepravednog odlaska, ministrica je izdvojila neke od njegovih glazbenih uspjeha i postignuća u bogatoj karijeri te brojne suradnje koje je ostvario s domaćim i inozemnim velikanima jazza, ali i popularnim glazbenicima poput Massima, Olivera, Gibonnija, Josipe Lisac i dr. uz koje je volio brisati granice među glazbenim žanrovima. 

 

Govorila je o njemu kao umjetniku koji je po mnogočem bio jedinstvena pojava hrvatske kulture na kojeg svi možemo biti ponosni što smo ga imali: „Njegove skladbe iskreno su odražavale njegovu osobnost: smirenu, promišljenu, nenametljivu, a duboko emotivnu. Zato ćemo se Matije sjećati kao majstora tona i tišine, improvizatora dubokog izraza i glazbenog inovatora čije su se interpretacije pamtile po tehničkoj preciznosti, emocionalnoj slojevitosti i žanrovskoj slobodi, u kojoj su se ispreplitali jazz, ambijentalna i suvremena glazba, pretvarajući svaku izvedbu u jedinstveno i osobno iskustvo za slušatelja.“

 

Ministrica se prisjetila jednog od brojnih njegovih koncerata kojima je nazočila, koji je za nju bio jedno od najpotresnijih glazbenih iskustava kojima je ikad svjedočila, koncert u Parku skulptura Zbirke Richter nekoliko tjedana nakon Arsenova odlaska: „Matija svira vruće rujanske noći.  Programom Matija svira Arsena, zaneseno, virtuozno i emotivno ispred svih nas glazbom se oprostio od nedavno preminulog oca. … Činilo se u jednom trenutku da svjedočimo nadnaravnom susretu umrlih i živih uokvirenom u najnježnijoj, duboko proživljenoj interpretaciji istinskog virtuoza koji izvodi djela svojeg netom preminulog oca…“

 

Ujedinjenima u tuzi obratio se i glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja Antun Tomislav Šaban, rekavši da je Matija mogao postati ozbiljan klasičan pijanist, ali odabrao je jazz i kao jazz-glazbenik postigao je sve što je praktički moguće: „Ušao je u povijest kao najnagrađivaniji hrvatski glazbenik s najvećim brojem Porina i drugih nagrada i ogromnom diskografijom.“

 

„Bio je jedan od najpoželjnijih partnera, suradnika praktički stotinama glazbenika svih generacija“, rekao je Šaban podsjećajući na Matijinu velikodušnost, poniznost i veličinu kroz duete s pjevačima i njegova gostovanja u raznim bendovima: „Nikad mu nije bilo teško odazvati se, gostovati na nečijem koncertu, albumu.“ Istaknuo je da će njegova glazba i njegove interpretacije, pogotovo reinterpretacije u kojima je bio nenadmašan, ostati zabilježene kao trajna vrijednost. 

 

Na komemoraciji je prikazan i 5-minutni dokumentarni film s isječcima iz Matijinih intervjua i nastupa gdje je, između ostalog, govorio o spoju lirskog i avangardnog u svojem skladateljskom radu, što ga je pratilo još od njegove profesorice klavira Blaženke Zorić koja ga je upoznala sa širokim repertoarom, između ostalih, i s djelima Dore Pejačević i Dubravka Detonija.

 

Šibenska književnica Olja Runjić, Matijina prijateljica i prijateljica cijele obitelji od ranog djetinjstva, održala je izuzetno dirljiv govor, odnosno pročitala je vrlo osobno pismo Matiji koje je duboko potreslo sve okupljene.

„Kad mislim o tebi, ja mislim na ljubav. … Bio si ustrajan u voljenju, bio si ustrajan u gubljenju, a za to je trebalo hrabrosti…“ bile su samo neke od vrlo poetičnih rečenica kojima je predočila njihovo dugogodišnje prijateljstvo koje datira iz 1978. godine tijekom kojeg su mnogo toga prošli zajedno.

 

Zlatan Stipišić Gibonni, kojeg je pokojni Matija u više navrata hvalio kao divnog umjetnika i prijatelja, svoj je govor započeo riječima: „Sve iz glave, sve iz duše... Moram paziti da se ne raspadnem.“ 

 

„Imao sam dilemu da li pričati o Matiji kao prekrasnom čovjeku ili izvanrednom glazbeniku“, nastavio je, „ali to je nedjeljivo.“ Prisjetio se Matijine ljubavi prema kćeri Lu: „Nikad u životu nisam imao prijatelja ili poznanika s kojim sam više pričao o djeci nego s Matijom.“

 

Komemoracija je završila posebno tankoćutnom izvedbom Matijine skladbe Etnaey koju je objavio 1998. na svojem prvom albumu Octopussy s Krunom Levačićem i Žigom Golobom. U njima dvojici danas je ta skladba zasigurno izazvala poseban vulkan osjećaja uz bolnu svjesnost da im se na pozornici više nikad neće pridružiti njihov (i naš) Matija…   

 

Foto: Matej Grgić