Događanja

Suradnja HRT-a i Slovenske filharmonije

BAS WIEGERS, dirigent

SOPHIA BURGOS, sopran

 

Francis Poulenc: Stabat Mater, za sopran, zbor i orkestar

Arvo Pärt: Fratres

Maurice Ravel: Plemeniti i sentimentalni valceri

 

Francis Poulenc, član poznate francuske grupe Les Six, nakon osobne duhovne preobrazbe potaknute pogibijom prijatelja, 1936. godine okrenuo se duhovnosti. Njegov Stabat Mater iz 1950. prvo je veće zborsko djelo s orkestrom, nastalo u znak sjećanja na prijatelja, slikara Christiana Bérarda. Umjesto mise za mrtve, Poulenc je izabrao duboko potresan srednjovjekovni tekst posvećen patnji Majke Božje za raspetim sinom, te se nadahnuo i vlastitim hodočašćem u svetište Crne Gospe od Rocamadoura. Djelo je skladao u samo dva mjeseca, vođen, kako je rekao, „nebeskim nadahnućem“. U dvanaest stavaka isprepliću se duhovnost, elegancija i osobna bol, stvarajući skladateljevu možda najintimniju i najdirljiviju partituru. Izvedbu predvodi nizozemski dirigent Bas Wiegers, koji blisko surađuje s Minhenskim komornimo rkestrom, ali i gostuje uz vodeće europske orkestre kao što su Kraljevski orkestar Concertgebouwa, Belgijski nacionalni orkestar, Simfonijski orkestar Poljskog radija i Bečki radijski simfonijski orkestar. Zboru i Simfonijskom orkestru HRT-a pridružuje se proslavljeni Zbor Slovenske filharmonije, te portorikansko-američka sopranistica Sophia Burgos koja je samo u protekloj sezoni ostvarila nastupe u Operi u Lyonu, te uz Sinfoniettu Holst i Simfonijski orkestar BBC-a.

 

Programu upotpunjuje jedna od najizvođenijih skladbi Arva Pärta – Fratres. Nastala u njegovu prepoznatljivom stilu tintinabulacije, skladba meditativno isprepliće jednostavnu melodiju, ritam i rezonantne tonove stvarajući bezvremenski i duboko emotivan doživljaj.

 

Za zaključak – Plemeniti i sentimentalni valceri koje je Maurice Ravel skladao 1911. kao hommage Franzu Schubertu. Niz od sedam profinjenih i suptilnih valcera, s nepogrešivim osjećajem za vrijeme, zaključuje epilog u kojemu se čuju odjeci prije iznesenih tema. Notnom tekstu na partituri prethodi citat pjesnika-simbolista Henria de Régniera: „…divan i uvijek nov užitak beskorisne zabave…“