CIKLIČNOST KAO JEZIK IZRAZA U IZABRANIM DJELIMA ROBERTA SCHUMANNA I DORE PEJAČEVIĆ
Posebno mjesto u opusima Roberta Schumanna i Dore Pejačević zauzimaju ciklična djela. Ciklične forme pružale su im mogućnost za slobodom izražavanja, onog unutarnjeg (želje, misli, htijenja) i vanjskog (priroda i svijet koji nas okružuje). Robert Schumann i Dora Pejačević skladatelji su kojima je mašta bila duboka inspiracija. Pronalazili su je u književnosti, slikarstvu, kazalištu, ali i u životu. U svojim mnogobrojnim cikličnim djelima pretakali su jedan posve imaginarni svijet u koji su bili upućeni isključivo oni sami. Klavir im je služio kao medij putem kojeg su u potpunosti mogli izraziti svoja stanja i reflektirati svoju ličnost. Njihovi životi razlikuju se po mnogočemu, ponajviše što nisu ni živjeli u isto vrijeme, ali postoji neizmjerna sličnost i senzibilitet u doživljaju klavira i načina izražavanja kroz njega. Upravo će primjer toga biti izbor ovih triju djela, čija se sadržajnost manifestira kao dublji psihološko-emotivni konflikt koji je kao takav bio ključan u njihovu nastanku. Inspiracija i svijet mašte ogleda se različitošću kroz sva tri djela, tri različita svijeta prožeta u jedinstvenu cikličnu formu. Upravo je ta različitost, a opet jedinstvenost bila ključna za dramaturgiju ovog programskog koncepta: sličnost ovdje nije prisutna u djelima, već ona primarno proizlazi iz principijelnosti i umova oboje skladatelja, te se provodi na idejno blizak način.
Dora Pejačević: Život cvijeća op. 19
Visibabe
Ljubice
Đurđice
Potočnice
Ruža
Crveni karanfili
Ljiljani
Krizanteme
Robert Schumann: Kreisleriana op. 16
Äußerst bewegt
Sehr innig und nicht zu rasch
Sehr aufgeregt
Sehr langsam
Sehr lebhaft
Sehr langsam
Sehr rasch
Schnell und spielend
Dora Pejačević: Sonata za klavir u b-molu op. 36
Con fuoco ma non troppo allegro
Andante con molta espressione
Allegro risoluto
ROLAND GRLICA (Zagreb, 1995.) započeo je svirati klavir u Osnovnoj glazbenoj školi ''Milka Trnina'' u Ivanić-Gradu. Srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Glazbenoj školi Pavla Markovca u Zagrebu gdje je maturirao u klasi prof. Rubena Dalibaltayana, u čijem je razredu i magistrirao klavir na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Stekao je akademski stupanj doktora umjetnosti obranivši doktorski umjetnički projekt pod naslovom ''Cikličnost kao jezik izraza u izabranim djelima Roberta Schumanna i Dore Pejačević'', pod mentorstvom prof. Rite Kinke na Akademiji umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Sudjelovao je u nizu domaćih i međunarodnih natjecanja osvajajući brojne nagrade, među kojima se ističe znatan broj prvih nagrada.
Nastupao je kao solist uz Zagrebački komorni orkestar, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i Zagrebačku filharmoniju. Dugi niz godina djelovao je kao korepetitor i asistent dirigentice u Vokalnom ansamblu Milka Trnina u Ivanić-Gradu i Društvenom zboru Hrvatskog glazbenog zavoda, nakon čega i osobno vodi Ženski vokalni ansambl Capella Cantricium. Gostovao je u mnogim radijskim i televizijskim emisijama te na nizu festivala, kao što su Memorijal Darko Lukić, Festival komorne glazbe ''Musica Maxima'', Festival mladih pijanista Rogaška Slatina, Senjske glazbene večeri, Samoborska glazbena jesen i drugi.
Redovno održava solističke koncerte diljem zemlje i u inozemstvu. Za svoje uspjehe primio je priznanja Ministarstva znanosti i obrazovanja za školske godine 2010./2011. i 2012/2013. i Plaketu grada Zagreba 2010. godine. Ivanić-Grad mu je za istaknuti angažman u kulturi i javnom životu 2015. godine dodijelio Godišnju nagradu. Trenutno je zaposlen kao umjetnički suradnik na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.