Romeo i Julija, jedan od najsjajnijih baletnih klasika skladatelja, dirigenta i pijanista Sergeja Prokofjeva u koreografskom konceptu poznate nagrađivane baletne umjetnice i koreografkinje Valentine Turcu izuzetno je dramatičan neoklasični balet u izvedbi Baleta Slovenskoga narodnog kazališta Maribor. Vjerna Shakespeareovoj tragediji, njezina koreografija nudi viziju odvažnog, senzualnog i brutalnog doba u kojem su život i smrt bili odlučeni u trenutku.

 

Koncept predstave čuva portret vječne ljubavi koju je žrtvovala mržnja okoline te neumoljivost i destruktivnost međusobnih odnosa. Za Valentinu Turcu Prokofjevljeva je glazba idealan suputnik za ostvarenje njezine vizije u kojoj bitno reducira sveobuhvatna glazbena i dramaturška kićenja, moguće stranputice te ostaje usredotočena na cjelovitost suštine same priče. Kreacija se oslanja na ikonografsko renesansno slikarstvo i arhitekturu, ali je istovremeno usmjerena na vječnu aktualnost čežnje za ljubavlju i beskonačnim izvorom svega. Životna glad za novim iskustvom ljubavi, posebice iskazivanjem senzualnosti, sirovosti i strasti kroz estetsku savršenost ekspresivnog pokreta u središtu dramskog sukoba, postavlja sebi za cilj oplemeniti ovo povijesno umjetničko remek-djelo suvremenim koreografskim izričajem.

 

Valentina Turcu je profinjenoj koreografiji udahnula osobnu notu. Duboko je oblikovala karakterne crte mladih ljubavnika - buntovnika protiv kodeksa svoga staleža - njihove snažne emocije, odvažnost i hrabrost, strast, bezgraničnu odlučnost da se odupru sudbini koju su im nametnuli roditelji. Nasuprot vrlo intimnim prizorima smjestila je dinamične scene ansambla, dvoboje pred razjarenom svjetinom, profil moćne obitelji Capuleti, koju sâm Prokofjev monumentalno ocrtava u ekspresivnom plesu vitezova. Posebna pozornost posvećena je svim dramskim likovima, scenama mačevanja, šarmantnoj lakoći i srčanosti Mercuzija te grubosti i odlučnosti demonskog Tibalda, te na kraju, ali ne manje važno, smrti obojice likova, koje predstavljaju iznimno intenzivan trenutak u predstavi. Valentina Turcu razvila je Julijinu spoznaju pred neizbježni kobni kraj u prizor unutarnjeg putovanja kroz najdublje, sjenovite predjele duše gdje se zrcale teškoće, sumnje i strahovi, u kojem Julija, odlučna u ljubavi i istini, svoje biće prepušta Svevišnjemu. Ili kako je Shakespeare napisao: “Naprijed; čeka me bračna postelja – i u njoj me grli smrt, a ne Romeo!“