Događanja

PJEV SLAVUJA

 

Igor Stravinski: Pjev slavuja, simfonijska pjesma

Petar Iljič Čajkovski: Varijacije na rokoko temu za violončelo i orkestar, op. 33

Sergej Rahmanjinov: Druga simfonija u e-molu, op. 27

 

Iako su mu uzor bile klasične forme i tip orkestra iz Haydnova doba, Petar Iljič Čajkovski u svojim je Varijacijama na rokoko temu stvorio više nego virtuozno i romantičarski raskošno djelo koje stoji uz bok njegovim koncertima za violinu ili klavir. Jedna od naših najnagrađivanijih violončelistica, Monika Leskovar, kao trinaestogodišnjakinja postala je najmlađa pobjednica Međunarodnog natjecanja Čajkovski u Japanu (1995.) i ostvarila izuzetnu međunarodnu karijeru. Danas predaje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te se rado vraća pred Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Pascala Rophéa koji ovim koncertom počinje svoj drugi mandat šefa dirigenta Simfonijskog orkestra HRT-a.

 

Program počinje simfonijskom pjesmom Pjev slavuja (Chant du rossignol) Igora Stravinskog, proizašlom iz njegove opere Slavuj (1914.). Nekonvencionalna upotreba disonanci i instrumenata izazvali su negodovanja na praizvedbi u Ženevi 1919., no Stravinski je bio odlučan da to djelo „pripada koncertnoj pozornici“.

 

Stravinskijev suvremenik i zemljak, Sergej Rahmanjinov, Drugom simfonijom vratio je svoju vjeru u skladateljski poziv nakon katastrofalnog neuspjeha Prve simfonije 1897. i teške stvaralačke krize koja je uslijedila. Druga simfonija, namijenjena velikom sastavu simfonijskog orkestra, s čak po tri instrumenta u većini puhačkih sekcija i proširenom skupinom udaraljki, sadrži obilje predivne, nabujale romantičarske glazbe, u proširenim formalnim dimenzijama, ali i istovremeno majstorski kontroliranu napetost koja se oslobađa u veličanstvenom finalu.