MLADEN TARBUK, dirigent

 

Wolfgang Amadeus Mozart: Rekvijem u d-molu, KV 626

 

„Skladatelj koji umirući piše sam sebi rekvijem – to je priča vrijedna holivudskog filma“, piše maestro Mladen Tarbuk.

„Priču je osmislila i plasirala u javnost skladateljeva udovica, kako bi pokušala nekako namaknuti sredstva za pristojan život i podizanje podmlatka. I vremena su bila takva, umjetnost se na pragu 19. stoljeća pretvarala iz obrta ljepote u božansku djelatnost koju na zemlji mogu obavljati samo krilom anđela dotaknuti pojedinci, pa je Mozart postao jedan od prvih proklamiranih genija na polju muzike.

 

Requiem je ostao nezavršen; Mozartovu skicu partiture dopunio je njegov učenik Joseph Leopold Eybler. Na Konstanzin nagovor, Requiem je dovršio drugi učenik, Franz Xaver Süssmayr i u tom se obliku Requiem izvodi od 19. stoljeća do danas.

 

Za ovu priliku odlučio sam sâm dopuniti formu Requiema, napisavši Sanctus, Benedictus, Agnus Dei i Lux aeterna, ali ne pokušavajući zamišljati kako bi Mozart iskomponirao te stavke da je dulje poživio, nego dajući vlastiti suvremeni komentar toga veličanstvenog torza koji je, unatoč okolnostima, postao jedan od najvažnijih artefakata naše civilizacije“, zaključio je maestro Tarbuk.