Događanja

 

PAPANDOPULO KVARTET 

Nikola Fabijanić, sopran-saksofon

Gordan Tudor, alt-saksofon 

Goran Jurković, tenor-saksofon

Tomislav Žužak, bariton-saksofon

Luka Sorkočević: Treća simfonija u D-duru (obr. Tomislav Žužak)

Allegro
Andante
Presto

 

Gordan Tudor: naslov naknadno (skladba s Osorskih glazbenih večeri)

 

Boris Papandopulo: Pet studija iz ciklusa Osam studija za klavir (obr. Ivan Batoš)

  

Nicolo Cavaliere di Stermich (Nikola pl. Strmić): Polka slava, za klavir

(obr. Gordan Tudor)

 

Mladen Tarbuk: Neozbiljne varijacije, za kvartet saksofona

 

Papandopulo kvartet jedan je od naših najistaknutijih komornih sastava, ovjenčan  brojnim nagradama u Hrvatskoj i izvan nje. Posebno je prepoznat po doprinosu i izvođenju glazbe hrvatskih skladatelja, ali i klasičnog repertoara u aranžmanima za kvartet saksofona. Ansambl osobito njeguje djela suvremenih autora, od kojih mnogi pišu upravo za njega. 

 

Pretklasične simfonije Luke Sorkočevića (Dubrovnik, 1734. – Dubrovnik, 1789.), diplomata Dubrovačke Republike i skladatelja, zbog svoje vedrine i ljepote i danas su često na repertoaru. Obično se čuju u reviziji Stjepana Šuleka, uglavnom uspjeloj, ali ponegdje i previše slobodnoj, drže neki muzikolozi. Skladni zvuci iz dubrovačkih ljetnikovaca, u obradi za saksofone, bit će uvod u koncert koji će spojiti udaljene epohe.

 

Nova skladba Gordana Tudora (Split, 1982.) napisana za Osorske glazbene večeri vratit će nas u naše doba, kao i pet od Osam studija za klavir Borisa Papandopula, u obradi za saksofone iz pera pijanista Ivana Batoša, pijanista i pedagoga posvećenog prije svega izvedbama suvremene glazbe te čestog suradnik Papandopulo kvarteta.

 

Zatim idemo u 19. stoljeće, do Polke slave, za klavir Nikole pl. Strmića (Zadar, 1839. – Zadar, 1896.), u obradi Gordana Tudora. Skladatelj i violinist, jedan od najistaknutijih glazbenika Dalmacije svojega doba, Strmić je završio studij violine u Milanu. U svom Zadru vodio je kazalište, Filharmonijsko društvo pa čak i kasino. Ostavio je mnoga instrumentalna i zborska djela, pa i opere, ali mnoge mu skladbe nažalost nisu sačuvane.

 

Koncert završava zanimljivim djelom skladatelja, dirigenta i pedagoga Mladena Tarbuka (Sarajevo, 1962). „Duhovite i nepretenciozne Neozbiljne (Božićne) varijacije za kvartet saksofona nastale su na poticaj Dragana Sremca, voditelja Zagrebačkog kvarteta saksofona, za njihov božićni koncert 1992.“, stoji uz notno izdanje u nakladi Muzičkog informativnog centra Lisinskog. „Međutim, kako to već često biva, skladatelj nije na vrijeme dovršio djelo, pa je ono izvođeno u nizu kasnijih prilika. (...) Kao izvorište Tarbuk je uzeo pučku božićnu pjesmu Narodil nam se. Ona doživljava brojne mutacije, od jazz idioma do vrhunca ostvarenog u kvadritonalnoj fugi, a svoj smiraj doživljava u završnoj božićnoj uspavanci“, pišu muzikolozi, uz opasku da djelo zahtjeva vrhunske interprete.