Događanja

 

DUNJA BONTEK, violina
MARIJA ANDREJAŠ, viola
MONIKA LESKOVAR, violončelo
MARTINA FILJAK, glasovir

 

Robert Schumann: Klavirski kvartet u Es-duru, op. 47

***

Gabriel Fauré: Prvi klavirski kvartet u c-molu, op. 15

 

Dunja Bontek diplomirala je u Zagrebu, a poslijediplomski studij završila je u Grazu. Od 2024. članica je Simfonijskoga orkestra Stavanger u Norveškoj kao druga koncertna majstorica. Također je koncertna majstorica Varaždinskoga komornog orkestra i članica europskog Human Rights Orchestra.

Također zagrebačka diplomantica, Marija Andrejaš je poslijediplomski studij završila u Norveškoj. Vođa je dionice viola Simfonijskog orkestra HRT-a i Varaždinskog komornog orkestra, s kojim i solistički nastupa. Surađuje s nekoliko uglednih domaćih i stranih orkestara.

Monika Leskovar sa 13 godina je postala najmlađa pobjednica Međunarodnog natjecanja Čajkovski u Japanu, prvom od mnogih na kojima je pobijedila. Dodiplomski i poslijediplomski studij završila je u Berlinu. Nastupa s prestižnim svjetskim orkestrima i na vodećim međunarodnim festivalima komorne glazbe. Izvanredna je profesorica na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu.

I Martina Filjak osvojila je prva mjesta na mnogim svjetskim natjecanjima, pa i onom Beethoven u Clevelandu 2009. godine. Svira na najvećim pozornicama i surađuje s renomiranim orkestrima i dirigentima. Osim solističkih recitala, rado nastupa s komornim ansamblima. Uz državne nagrade Milka Trnina, Vladimir Nazor, Orlando i Judita, odlikovana je Redom hrvatskog pletera.

 

U znaku romantizma čitav je program posljednjeg koncerta sezone Lisinskog da camera. Robert Schumann (Zwickau, 1810. – Endenich kraj Bonna, 1856.) bio je „prvi mislilac romantike“, kako ga je nazvao Nenad Turkalj. Bavio se i pisanjem, snažno angažiran na promicanju istinski kvalitetne glazbe. Budući da je izvorno bio pijanist, u svom  komornom opusu, smatra Josip Andreis, Schumann je najbolji „tamo gdje glasovir ima glavnu riječ“. Kako bilo, Glasovirski kvartet u Es-duru, op. 47 iz 1842. jedna je od njegovih najznačajnijih komornih skladbi.

Sastoji se od četiri stavka - Sostenuto assai, Scherzo, Andante cantabile i Finale – koji su vrlo različiti, upravo u duhu naziva čitavog koncerta: Kontrasti.

„Kakav Andante! Solo za violončelo duboke ljepote, poput melema nakon sablasnog Scherza“, napisao je jedan njemački poznavalac glazbe.  

 

Skladatelj, pedagog i orguljaš kasne romantike Gabriel Fauré (Pamiers, 1845. – Pariz, 1924.), blizak Debussyjevu impresionizmu, s jedne je strane uporište tražio u klasici, a s druge hrabro kročio novim putevima harmonije. Skladatelj vrlo profinjene glazbe, Fauré je značajna ostvarenja dao i u komornim djelima.

Prvi glasovirski kvartet u c-molu, dovršen 1883., pisao je po uzoru na Saint-Saënsov glasovirski kvartet. Zbog tadašnjeg suzdržanog stava Francuske prema komornoj glazbi, Fauréova skladba našla je izdavača tek u trećem pokušaju, ali budućnost je pokazala da je riječ o remek-djelu. Štoviše, treći stavak, Adagio, za mnoge je vrhunac Fauréova prvog stvaralačkog razdoblja.