Sinoć je Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog posjetio jedan od najslavnijih živućih trubača, kubanska superzvijezda Arturo Sandoval i tamo održao dvosatni koncert u pratnji Jazz orkestra HRT-a. Ne znam je li uopće potrebno nabrajati njegove uspjehe, Grammyje, Billboardove nagrade i Emmyje ili bezbrojne zvijezde popularne glazbe s kojima je dijelio pozornice i snimao albume. Osim što je virtuoz na trubi, Sandoval je i skladatelj, aranžer, pijanist, udaraljkaš i sve nam je to na sinoćnjem nastupu prezentirao, dodavši tome i ulogu dirigenta, ali i pjevača. Ali, o tome malo kasnije.

 

Večer je otvorio Jazz orkestar HRT-a pod ravnanjem trombonista Mirona Hausera skladbom Groovin’ Hard Dona Menze i odmah otkrio koliko potencijala leži u ovoj prilično pomlađenoj postavi koju čeka još mnogo nastupa u budućnosti, a sviraju sa žarom i opuštenošću kakvu ne viđamo često kod big bendova. Nakon uvoda pridružuje im se i zvijezda večeri te zajedno udaraju njegovu autorsku skladbu Funky Cha Cha, a zatim i baladu Closely Dancing.

 

Sandoval je cijelu večer bio opušten, pričao je viceve i šarmantno najavljivao program, a nakon što se izmijenio na trubi, udaraljkama i klavijaturama, odlučio je van programa sjesti i za klavir i samostalno odsvirati svoju kompoziciju Sureňa, te pokazati zašto je upravo ovaj instrument njemu najmiliji. Kao finale prvog poluvremena sastavljenog od njegovih pjesama izvode Mambo Caliente iz filma “Mambo Kings” s početka devedestih, skladbu koja je nominirana za Grammy i ovdje otkrivamo koliko u orkestru ima sjajnih solista. Sandoval se povlači, a bend svira pjesmu La Fiesta Chica Coreae.

 

Drugi dio koncerta uglavnom je bio posvećen pjesmama Sandovalova mentora, velikana Dizzyja Gillespieja, te su ga otvorili s uspješnicom Woody’n You, a zatim je Arturo na prepad ulovio klavirista Joea Kaplowitza da ga improvizirajući poprati pri vokalnoj izvedbi pjesme Smile čiju je melodiju napisao Charlie Chaplin, a prvi je snimio Nat King Cole. Zatim se vraćamo Dizzyju u vjerojatnom vrhuncu večeri, pjesmi Salt Peanuts koju ćemo najbolje pamtiti po srazu dvaju saksofona, Marija Bočića i Vojkana Jocića. Momci su se toliko zapalili da ih je Sandoval morao hladiti krpom dok su svirali.

 

Do kraja službenog dijela programa čuli smo i All The Things You Are, standard koji potpisuju Jerome Kern i Oscar Hammerstein, te slavnu Gillespijevu A Night in Tunisia na kojoj nam Arturo otkriva nevjerojatan raspon svoje trube. Ali, naravno, publici predviđeni program nije bio dovoljan te traži bis koji muzičari nisu pripremili. Ali to ne predstavlja problem kad imate ovakve mahere na pozornici. Sandoval im nalaže da sviraju blues i učas smišlja ad hoc aranžman koji bend prihvaća i apsolvira cum laude. No, ni to nije dovoljno gladnim ušima okupljenih u Lisinskom, pa drugi bis odrađuju u stilu “ajmo jednu koju svi znamo” – a što drugo nego When the Saints Go Marching In.

 

Sandoval je cijelu večer izražavao svoje oduševljenje našim orkestrom i doista ih treba hvaliti. U šali je natuknuo da bi ih trebao povesti sa sobom na turneju. Premda je taj scenarij vjerojatno financijski neizvediv, mi ćemo ih i dalje sa zanimanjem pratiti u daljnjim nastupima, a Arturo je uvijek dobrodošao da nam se vrati u posjet. Može i sa svojim bendom, da doživimo i to potpuno autentično okruženje u kojem cvatu njegove note.