U kojoj god dvorani svirali, Laibach svojim audio-vizualnim pristupom izazove strahopoštovanje publike. Prisutni su u svakom dijelu svijeta, djeluju iz pozadine i nenametljivo ostavljaju ogromni trag u modernoj umjetnosti, jer se dominacija sama po sebi podrazumijeva.

 

Zahtjevna produkcija prilagođena je prostoru prema kojem su se glazbenici odnosili s velikim poštovanjem. Orkestar i manji zbor se nalazio iza poluprozirnog platna na kojem su se vrtjele prepoznatljive projekcije dok je bend stajao ispred. 
Bend uživa veliko poštovanje orkestra koji je ozbiljno ušao u ovaj zahtjevan projekt. Izraženi detalji u njihovim djelima uzdižu priču u natprosječne sfere, a zahtijevaju posebnu pažnju i tehniku izvođenja. Energija koju je također potrebno prenijeti daleko izlazi iz tipičnih klasičarskih okvira, stoga je potrebno puno truda uložiti kako bi orkestar i bend zvučali kao jedno. Sinergija je stvorila polusatnu suitu inspiriranu motivima epa «Krst pri Savici», najvećeg slovenskog pjesnika, Franca Prešerna, koja govori o pokrštavanju alpskih Slovenaca (Karantanaca) u 8. stoljeću. Ova pjesma predstavljena je u korelaciji s Laibachovim tumačenjem odlomka iz Griegove nedovršene opere «Olav Tryggvason», koja se bavi sličnom tematikom krvavog rođenja kršćanstva u Norveškoj i Švedskoj.

 

Prvo slušanje ovog maestralnog djela izaziva divljenje, oduševljenje kvalitetom i razinom umjetničkog dostignuća. Glazbena i vizualna umjetnost te književnost u jednom kompaktnom djelu vraća vjeru u katarzičan doživljaj umjetnosti u doba kada je čovječanstvo okruženo prolaznim pomodnim pop hitovima najniže kvalitete.Zahtjevne orkestracije uz elektronske zvukove upotpunjene dramatičnim vokalima uvjerljivo prenose poruku i filozofiju grupe koja se nije sastojala samo od četiri stalna člana. 
Nakon što su publiku ostavili bez daha u prvom dijelu koncerta, drugi dio se bazirao na izvedbi najvećih hitova koji nikada nisu zvučali bolje. Počevši s "Eurovision", umjerenim su tempom dosezali vrhunac performansa, da bi službeni dio završili spektakularnom izvedbom"Resistance Is Futile". No, pravi je vrhunac večeri uslijedio na bisuuz "Life Is Life". Energija je bila na najvišoj razini, napetost nije popustila do zadnje izvedene note što je publika nagradila velikim ovacijama. 
Bila je čast prisustvovati posebnom glazbenom programu kojem su izvođači pristupili s mnogo ozbiljnosti i poštovanja. Kompleksnost djela inteligentno je iskorištena u korist umjetnosti koja ne djeluje pretenciozno već uvjerljivo i sigurno.