Njegovi su koncerti simbol posebnog doživljaja, kada emocije u potpunosti obuzmu svakog pojedinca, bilo na pozornici ili ispred nje – jedinstveni pristup, entuzijazam i strast ovog velikana nikog ne mogu ostaviti ravnodušnim. Kada se priči doda i njegov vrhunski Orkestar Minhenskoga radija te Zbor Bavarskoga radija, odnosno, istančani njemački glazbeni perfekcionizam, tada postaje sigurno da će se cijela sezona pamtiti po ovom glazbenom spektaklu.

 

Dokaz tome bile su i glasne ovacije već i prije početka koncerta. Zagrebačka publika maestra Repušića dočekala je kao heroja, što mu je dalo dodatan vjetar u leđa da ovaj veoma emotivan koncert izvede na najbolji mogući način.

 

„Hrvatski glagoljaški rekvijem“ Igora Kuljerića u ovoj je postavi izveden i prije tjedan dana, u sklopu ciklusa „Paradisi Gloria“ Orkestra Minhenskoga radija u crkvi Srca Isusova u Münchenu. Impresivno djelo koje zaslužuje izvođenje na najvećim svjetskim pozornicama, svojom je kompleksnošću i dinamičnošću te jedinstvenim ispreplitanjem glagoljaške kulture i tradicije s klasičnom formom i modernističkim elementima pravi avangardni spektakl koji je užitak slušati, upijati svaki njegov detalj. Pogotovo kada je na čelnom mjestu maestro Repušić koji toliko vješto koordinira orkestar, zbor i soliste, djelu daje dodatnu fluidnost i kompaktnost te iz svakog glazbenika na pozornici dobiva najiskreniju emociju. Zbor Bavarskoga radija, pod vodstvom zborovođe Michaela Gläsera, s velikim je ponosom i entuzijazmom pristupio djelu, zbog čega su zvučali kao izvorni govornici jezika, što je još jedan dokaz koliko utjecaja i poštovanja maestro uživa kod ovih vrhunskih glazbenih profesionalaca. Solisti Kristina Kolar (sopran), Annika Schlicht (mezzosopran), Eric Laporte (tenor) i Ljubomir Puškarić (bariton) zablistali su punim sjajem, dostojanstveno su donijeli kompleksne vokalne dionice te zaradili gromoglasan aplauz publike.

 

Melankolija rekvijema u drugom se dijelu pretvorila u Beethovenov optimizam, prikazavši glazbenike u potpuno novom svjetlu. U čast 250. obljetnice rođenja ovog skladatelja te hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske Unije, izvedena je „Uvertira Leonora, br. 3 u C-duru, op. 72a“ te „Fantazija u c-molu za glasovir, soliste, zbor i orkestar, op. 80, Zborska“.

 

Prva je izvukla najbolje iz Orkestra Minehnskoga radija u kojem je baš svaki glazbenik ostavio posljednji atom snage na pozornici. Rijetko se na baš svakom članu simfonijskog orkestra viđa stalan osmijeh na licu, te neizmjerna strast i uživanje u muziciranju. Njima je sinoć uistinu bio gušt svirati, na domaćem terenu njihova šefa dirigenta, koji je cijelim duhom i tijelom ušao u djelo te, na trenutke, kao da je naprosto lebdio iznad pozornice, poskakujući u ritmu predivne Beethovenove Leonore. Čistoća zvuka i jedinstvo kolektiva, specifičan za njemačke orkestre, slušatelja naprosto ostavlja bez daha. Baš kao i veliki vrhunac večeri uz „Fantaziju u c-molu“ koju je svojom virtuoznošću otvorila naša proslavljena pijanistica Martina Filjak. Njezin osjećaj za glazbu uistinu je jedinstven, dok je interpretacija snažna, vatrena, na trenutke decentno i pravilno suzdržana – svaka nota bila je „na mjestu“ istovremeno s pečatom njenog neodoljivog i prepoznatljivog karaktera. Perfektan dijalog s orkestrom te virtuoznost na najvišoj razini – Martina je uistinu naša velika pijanistička junakinja, s kojom svaki susret završava zasluženim dugim i glasnim ovacijama.

 

Djelo koje je svojevrstan nagovještaj legendarne „9. simfonije“ toliko je lijepo ušlo u svaki kutak dvorane uz maestralni završetak Zbora i vokalnih solista kojima su se ovaj put pridružili i sopranistica Marija Kuhar Šoša te bariton Matija Meić.

 

Na samom kraju, u spomen maestra Vladimira Kranjčevića te Igora Kuljerića, maestro Repušić posvetio je Lacrimosu iz Mozartova Rekvijema. Veličanstveni kraj čije je emocije riječima naprosto nemoguće opisati.

 

Hrvatsko-njemačka glazbena reprezentacija zasjala je u Lisinskom, a maestro Ivan Repušić još jednom domaćoj publici pružio nezaboravan doživljaj koji će uistinu biti teško nadmašiti. No poznajući njegove čarobne sposobnosti, s velikim nestrpljenjem i znatiželjom iščekujemo ponovni susret.