Novosti

26. rujna 2017.

Gheorghe Zamfir u Lisinskom - najiskrenije emocije vrhunskog umjetnika

I suze i smijeh u istoj večeri. Mnogo je emocija naviralo iz velikog umjetnika, Gheorghea Zamfira, kralja panove frule, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
 
Na svečanom koncertu u povodu 10. obljetnice pristupanja Rumunjske Europskoj uniji i 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa Republike Rumunjske i Republike Hrvatske bili su mnogobrojni visoki dužnosnici, ali i uobičajena koncertna publika, zainteresirana za impresivno životno djelovanje svjetski poznatog umjetnika.
 
Instrument koji krasi dosta nesavršenosti, po mogućnostima je prilično sirov i nezahvalan za izvedbu zahtjevnijih djela. Osim što ga je popularizirao, Zamfir izvedbom širi te mogućnosti, a interpretacijom sve njegove mane pretvara u vrline.
 
Večer je počela filmskom glazbom. Neobično je dočarano ozračje radnje poznatih uspješnica, tema iz filma Svjetla pozornice Charlieja Chaplina i The Lonely Shepherd iz filma Kill Bill: Volume 1. Premda se na panovoj fruli za razliku od flaute, ne može nježno kliziti između tonova, toplina i mekoća zvuka instrumenta daju priči novu dimenziju.
 
Iza velikog glazbenika na pozornici našao se složan kolektiv: Cezar Cazanoi (flauta), Anatol Cazanoi (cimbal), Iulian Cazanoi (violina), Adrian Sirbu (violina) te Oleg Lascu (kontrabas). Ta zanimljiva kombinacija instrumenata spaja tradicionalni karakter narodne glazbe sa zvukom modernog doba, a najbolje funkcionira u izvedbi tradicionalnih rumunjskih suita kojih nije neodstajalo.
 
Njihovom poletnom i plesnom karakteru unatoč, najdojmljiviji trenutak večeri bila je izvedba autorskog djela Doina de jale, tužaljke koja nikoga nije ostavila ravnodušnim. Umjetnik je progovorio instrumentom, strastveno je pričao potresnu priču čiji je svaki detalj cijelo vrijeme gledao i proživljavao. Bez prikrivanja ili ublažavanja doživljaja, dopustio je publici da zajedno s njim proživi najbolniju životnu priču.
 
Večer je ipak dobila vedriji završetak, uz izvedbu tradicionalnih rumunjskih suita, čiji je ritam publika pozdravljala pljeskom i na samom kraju nagradila stojećim ovacijama.
 
Malo je umjetnika koji na pozornici tako iskreno mogu otvoriti srce i dopustiti publici da zaviri u najdublje sfere njihove duše. Jer to je život, s lijepim i bolnim trenucima. Trenucima smijeha i plesa, ali i suza i boli. Glazba je uz nas u svim tim trenucima, a Gheorghe Zamfir ih pripovijeda virtuozno uz panovu frulu.