Novosti

18. travnja 2019.

Amira Medunjanin Lisinskom otkrila tajnu vezu između sevdaha i rocka

Amira Medunjanin sevdah stavlja u kontekst modernog vremena dok svojim talentom, iskrenim izrazom i beskrajnom emotivnošću dvije večeri do posljednjeg mjesta ispunjava Lisinski.
 
Tradicionalne sevdalinke Amira Medunjanin uzela je u svoje ruke i okrenula ih u korist snage žene koja je, kako sama naglašava, u stihovima najčešće u podređenom položaju te pati. Zato je na pozornici Lisinskog okupila ženski gudački orkestar koji je dao jednu novu dimenziju njezinim koncertima održanima 14. i 16. travnja.
 
Bilo je to uzbudljivo glazbeno putovanje regijom, u aranžmanu fantastičnog Ante Gele, zagrebačkoj publici jako dobro poznatog, omiljenog glazbenika koji najčešće nije pod centralnim reflektorom, ali "ima prste" u mnogobrojnim uspješnim glazbenim projektima domaće glazbene scene. Osim orkestracija, Gelo je solističkim dionicama na akustičnoj gitari pokazao kako u potpunosti shvaća Amirinu viziju, istovremeno joj dajući vlastiti karakter, što se pokazalo kao dobitna kombinacija. Uspješno i hrabro je rekonstruirao i Azrinu "Ako znaš bilo što", koju je odobrio i sam Štulić. Publika ju je u Lisinskom nagradila posebnim pljeskom.
 
Na klaviru Bojan Zulfikarpašić koji je jazz uspješno uvukao u srce sevdaha, u kompleksnije orijentalne ritmove, beskompromisno i sasvim prirodno. Iskoristio je sve mogućnosti instrumenta, dodatno je naglasio ritam uz uzbudljive pasaže i neuobičajene harmonije koje su zvučale neizmjerno blisko, a nastajale jednostavno i neopterećeno, s velikim guštom.
 
Čvrsta podloga na kontrabasu bio je Zvonimir Šestak koji je zaokružio instrumentalni, muški dio kolektiva kojemu je potrebno uistinu mnogo snage da parira fantastičnom glasu Amire Medunjanin.
 
Glavna zvijezda večeri, simpatična Amira, nije skrivala oduševljenje što je Lisinski napunila čak dva puta. Ima neka tajna veza između njezinog glasa i ove dvorane koja ju akustički gotovo savršeno prihvaća. Neopisiva ljepota boje, tehnička preciznost i emocija kakva se rijetko susreće ne samo u regiji, već i u ostatku svijeta. Dijalekt (jezik) joj ne predstavlja problem - jednako dobro pjeva na kajkavskom, makedonskom i bosanskom; jednako dobro prenosi iskrenu životnu priču zbog koje često u publici spontano potekne koja suza. I tako puna dva sata. Ljepote zvuka, ljepote duše, čistog užitka. Svevremenska tradicija - prošlost, sadašnjost i budućnost ujedinjene u jednoj čarobnoj glazbenoj fantaziji sa stavom.
 
Foto: Nikola Knežević