Događanja

 

MASSIMO QUARTA, violina i dirigent

 

Rudolf Matz: Passacaglia za violinu i gudače

Camille Saint-Saëns: Havanaise za violinu i orkestar u F-duru, op. 83

Camille Saint-Saëns: Introdukcija i Rondo capriccioso u a-molu, op. 28

Georges Bizet: Simfonija u C-duru

 

Talijanski violinist i dirigent Massimo Quarta gost je Simfonijskog orkestra HRT-a na koncertu u Majstorskom ciklusu, koji će se ovaj put održati u Laubi, dakako, uz poštivanje epidemioloških mjera – bez publike, uz izravni prijenos na Trećem programu Hrvatskoga radija i Trećem programu Hrvatske televizije.

 

Massimo Quarta je godine 1991. pobijedio na prestižnom violinističkom natjecanju Paganini u Genovi, kao drugi Talijan kojemu je to pošlo za rukom (prvi je bio Salvatore Accardo 1958.). Od tada je izgradio međunarodnu karijeru koja ga je vodila u vodeća umjetnička središta poput dvorana Philharmonie u Berlinu, Salle Pleyel i Théâtre du Châtelet u Parizu, Metropolitan Art Space u Tokiju i dr. Posvećen je i orkestralnom dirigiranju, a pedagoškim radom bavi se na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu. Uz Simfonijski orkestar HRT-a predstavit će se u dvostrukoj ulozi solista i dirigenta.

 

Prigoda je to za izvedbu slabo poznate Passacaglie za violinu i gudače našega skladatelja, violončelista, dirigenta i pedagoga Rudolfa Matza. Djelo je nastalo 1943., u vrijeme kada je Matz djelovao mahom kao predavač glazbenoteorijskih predmeta u srednjim školama u Zagrebu, te radio na izdanjima svezaka opsežnog i iznimno cijenjenog udžbenika Prve godine violončela.

 

Dva glasovita standarda violinističke literature – Havanaise te Introdukciju i Rondo capriccioso - napisao je u drugoj polovici 19. stoljeća Camille Saint-Saëns, nadahnut majstorijama svojih suvremenika-violinista: Havanaise je posvećen kubanskom violinistu Raphaelu Diazu Albertiniju, a Introdukciju i Rondo capriccioso napisao je za španjolskog virtuoza Pabla de Sarasatea.

 

Svoju Prvu simfoniju u C-duru Georges Bizet napisao je 1855., kada mu je bilo samo 17 godina, i to pod snažnim utjecajem Charlesa Gounoda. Simfonija je bila nepoznata sve do 1933. kada ju je muzikolog Jean Chantavoine pronašao u arhivu pariškog Konzervatorija te svoje otkriće obznanio javnosti u časopisu Le Ménestrel. Bizetov prvi biograf, Douglas Charles Parker, o tome je obavijestio austrijskog dirigenta Felixa Weingartnera koji je priredio prvu izvedbu djela u Baselu 1935. godine. Otkriće Bizetova mladenačkog djela, vještina kojom ga je skladao, kao i sama izvedba, bili su prava senzacija, pa je ona ubrzo ušla na repertoar mnogih orkestara.